Ono nešto (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita Naklada, Zagreb i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2020. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 162. Recenzent Ilija Protuđer i Mladen Vuković.
Bradvičine osmislice treba čitati pa će čitatelj biti pametniji, kulturniji, razboritiji, obazriviji, duhovno bogatiji i dr. U njima je toliko-toga pametno kazano, produhovljenoga, ljudski napisanoga, dobronamjerno upućenoga i sl., da svaki čitatelj mora ostati zapanjen s toliko dobroga što nesebično Ivan daruje svojom čitateljima.
Ovaj put, u jedanaestoj knjizi, daje nam više od tisuću i sto osmislica koje su britkim stilom i načinom osmišljene s dušom i porukom da se čitatelj pomno treba na svakoj zamisliti i zastati jer su oštroumne, svagdašnje i svevremenske. Zapravo, takav je i Ivan Bradvica. U razgovoru s njim izviru riječi i osmislice s jasnom porukom da je cijeli njegov život i govor osmislen osmislicama.
Njegove su teme osebujno napisane kratkim i jezgrovitim stilom (Ivan je pravi virtuoz riječima i mislima) i dotiču se gotovo svega što se veže za ljudski život i njegovo postojanje. Još kada bismo ga svi slušali, život bi bio sasvim drukčiji. Evo najčešćih tema o kojima piše u osmislicama; o poštenju, pravdi, istini, moralu, ponosu, grijehu, uljudbi, poslu, običaju, tradiciji, postupcima, razmišljanjima, svezi čovjeka s Bogom i njihovim odnosom, obitelji, domovini, vjeri, crkvi, gladi, povjerenju…
Nove pjesme satkane u ovoj knjizi, poredane abecednim redom svojih naslova, daju veliku širinu autorova pjevanja pa je teško prikazati u jednom kraćem prikazu, ali se može naglasiti da Ivan uvijek polazi od sebe, svojih spoznaju i shvaćanja svijeta oko sebe, svojih dragih ljudi koje voli i nikoga ne mrzi, želi svakomu dobro i to dobro širi u svojim stihovima bez obzira komu su upućeni ili na koga se odnose.
Pjesnik Bradvica u svojoj novoj knjizi slijedi neprijeporno nostalgična vremena svojega zavičaja i svojega naroda kojega najviše voli, ali baštini sve hrvatske vrijednosti koje nastale na smjeni dvaju stoljeća i dolaskom demokracije i državnosti.(Ilija Protuđer).
Nakon desetoknjižja kojim je izgradio svoj lirski hram u beskraju poetskog svemira, Ivan Bradvica načinje novu dekadu, još jedan kat svoje kuće od riječi, novi prag iskušaja umom i perom. U jedanaestoj zbirci „Ono nešto“ signira ciljeve svoje imaginacije, nastavlja tragati za onim tajnovitim a tako svakidašnjim, neizrecivim i neopjevljivim, a opet dohvatnim, bliskim, suosjetilnim, opipljivim iskazom zbilje koju iznova gonetamo, razobličujemo sve njezine maske, geste i grimase, nezadovoljni ponuđenim odgovorom spremni na nove kreativne zaveslaje, ma koliko bili predodređeni sizifovskim usudom kotrljanja kamena mudrosti na brdo spoznaje.
Iako su i neki klasici hrvatske književnosti pisali pjesme i aforizme, poput Matoša ili A. B. Šimića (u ciklusu Papirići) rijetke su knjige u kojima se zajedno ukoričuju i pjesme i aforizmi, koji zapravo žive na granici stiha i proze. Proslavivši sedam deseteljeća života, Ivan Bradvica ustraje u tome, i baš time je izgradio svoju osobnost, prepoznatljivost, vlastiti autorski žig. I ovom jedanaestom Ivanovom zapovijedi, gađajući u ono nešto, dobro je gađao i osvojio puno punata! (Mladen Vuković).
