Plovidba (pjesme), Željko Kocaj, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2018. Za Nakladnika Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 147. Urednik Miroslav Pilja. Recenzenti Jelena Rajić i Miroslav Pilj. Naslovnica Lili Gluić (Split) Plovidba, akril na drvetu.

Poezija je ovo ispunjena strašću i ljubavlju prema prijateljima, ženi, životu i domovini. Vidno je da je autor stihova isprofilirao svoj pjesnički dar, tematski je zbirku usmjerio od rane do kasne jeseni života, tragajući za odgovorima na vječna pitanja kroz vino, druženja, ljubav i vjeru. Iskreno vjerujem da je Kocaj sljedbenik Šimićevog pokreta slobodnog stiha, iako možda sam nesvjestan toga, on odbacuje metaforu i uniformirani stih, služeći se slobodnim stihom da bude jasan i precizan u namjeri onoga što želi izgovoriti i poslati kao poruku svome čitaocu. (Jelena Rajić).

Željkovi stihovi su gotovo ispovjedni, iskreni, prepuni energije i istodobno, i jednoznačni i slojeviti. Bez imalo straha i predrasuda Željko Kocaj u svojim pjesmama otkriva nam svoju intimu, svoje želje, i ostvarene i neostvarene, svoje tajne, očekivanja, pobjede, poraze, razočaranja i prkose, ... ali, ni u jednom trenu se ne predaje očaju. Čak i onda kada se, pišući, kreće između krajnosti kao što su, primjerice, ironija i sarkazam, na jednoj i kristalno čista sentimentalnost, tuga, usamljenost na drugoj strani, on to čini iznimno vješto ukazujući nam da i njemu, ali i svima nama valja krenuti dalje i vjerovati u DOBRO, a ne samo BOLJE. (Miroslav Pilj).

  Uzica (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita naklada i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2019. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 149. Recenzent je Mladen Vuković.

Ivan Bradvica hrvatski je književnik koji već u svojoj četvrtoj knjizi zajednički ukoričuje i stih i aforizam, dvoriječje koje ispire obje strane životne medalje.
Ivan je životnim pozivom graditelj, a u svojim zrelim i umirovljeničkim danima marno, poput bradve i bradvice, teše i gradi svoju kuću stiha, u kojoj su čvrsto prizemlje aforizamski izričaji koji imaju naslov, što i nije čest primjer ortodoksnih aforističara. Te plodotvorne sudare nasuprotja, doumke, mozgalice i razumnice naziva osmislicama, među kojima su neke osrokovljene, i zapravo epigrami ako se ispišu u stihu. Teme autorovih ljekovitih i mudroslovnih uboda su prizemnosti, neukosti, bahatost, lažotvorje, mržnja i pojedinčeva zloća, mutivoda i vlastolizaca, kao i aktualne boljke cijelog društva, ne samo ljubljene nam domovine nego su na nišanu i širi svjetski gabariti (europski imperijalizam, globalisti i drugi isti...). Aforist napuhane glave želi spustiti na zemlju, prizemljiti i približiti otkucaju srca i uzdahu duše. Opomene su to čovjeku – "beznačajnici svemirskoj" da krene poniznijim, skrušenijim i samokritičkijim putem, otkrivajući prozore svojih obzora: "Između svjetla istine i osjetila kut je spoznaje. "Uronjen u hrvatsku zbilju hipokratski prepoznaju nam dijagnozu: "Komunistička grabež: očevi nacionalizirali, sinovi privatizirali, unuci sve skrivali." Tko smo mi da sudimo, ali ipak, ako ima neke utjehe u pravičnost pod kapom nebeskom, u ovom privremenom dijelu vječnosti, onda nam autor poručuje: "Nečistu savjest život kažnjava za života."Aforizamlje se peče u brusionici iz koje pršti prašina zvjezdanih osmišljaja koji svjedoče ono umjetničko geslo "manje je više", pučki rečeno – znati stati!

 Lipe mostarske ( roman), Marijan Mandić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2018. Za nakladnika Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 148. Recenzenti su Marko Tokić i Ivan Baković. 

Marijan Mandić (1964.), Mostar. Osnovu školu završio je u Prigrađanima i Potocima, Prometnu tehničku školu u Mostaru, a Filozofski fakultet, odsjek Povijest, u Sarajevu. Do Domovinskog rata radi kao srednjoškolski profesor u Elektrotehničkoj, Građevinskoj, Ekonomskoj i Prometnoj školi u Mostaru. Domovinski rat provodi na nizu dužnosti. Teško je ranjen u siječnju 1993. zbog čega nosi trajni invaliditet. Za zasluge odlikovan je odličjima Republike Hrvatske: Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskoga križa, Spomenicom Domovinskoga rata; medaljama: Ljeto '95, Oluja '95.
Objavio je romane: Bljesak nade na mom otoku (Split, 1994.), Krvava bjelopoljska poljana (Mostar, 1996.), Ljetopis borbi i nada (Mostar, 1997.), Plamen iznad bugojanskih šuma (Mostar, 1998.), Lutalica (Mostar, 2010.).