U zemlji ljudi, Ivan Sivrić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnika Mijo Tokić,knjižnica Suvremenici, knjiga 170. Urednk je Ivan Baković. Recenzenti su: Josip Muselimović i Miro Petrović. Grafičko oblikovanje: Divina Proportion Desing Studio, Međugorje.

Autor se predstavlja knjigom članaka koje je objavljivao u raznim prilikama i na različitim mjestima. Članci su raznorodni, ali ih povezuje zajednička nit mjesta, vremena i ljudi, sve skupa oslonjeno na poseban svjetonazor, osobitu privrženost avičaju i zasnovano na fundamentalnom obrazovanju i tradicionalnom odgoju. Članci su angažirani na poseban način te bi i knjiga mogla pripadati takvome žanru. No knjiga nije opterećena nikakvom ideologijom, kako bi se moglo naslutiti nakon uvida u određene teme. Taj pristup sine ira et studio se provodi mirno laganim i pitkim rečenicama, jednostavnim prikazima, onekad slikovito i zvučno, čini se s mjerom, toliko da bi se olakšala moguća težina teme. Ovom knjigom Sivrić nastavlja ono što je naznačio u ranijim svojim knjigama, dajući svojevrsnu panoramu književnoga, kulturnoga i dijelom znanstvenoga krajolika Hercegovine koja ne završava u nekom autizmu, nego i dalje sav svijet naseljava, a sebe ne raseljava (Josip Muselimović).
 

U ovom rukopisu Sivrić s puno poštovanja i toplih riječi piše o zapaženim djelima svojih suvremenika: Vlade Lončara, Ljube Krmeka, fra Vendelina Karačića, Stanka Krnjića, Ive Nuić, Mije Tokića, Ružice Soldo, Mate Grbavca, Ružice Martinović – Vlahović, Šimuna Šite Ćorića, Mate Nedića, Mate Sušca, Ante Zirduma, fra Miljenka Stojića, Marija Vasilja, Stipana Bakote i Mladena Vukovića te Zborniku Hrvati Jablanice: prošlost, sadašnjost, budućnost (gl.ur. Ivan Rogić). Na kraju, moram reći: rukopis sam pročitao s ushićenjem i osobitim zadovoljstvom i sam se prisjećajući opisanih knjigâ, pjesnikâ, vremenâ, događajâ i doživljajâ (Miro Petrović). 

 Vojnik u pet odora (roman), Marijan Mandić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnika Ivan Sivrić,knjižnica Suvremenici, knjiga 169. Recenzenti su: Stjepan Galić, Dragan Marijanović i Blanka Kolenda. Naslovnica i grafička pripema Mirko Baković.

Najnoviji rukopis Vojnik u pet odora zapravo je Mandićev najveći pripovjedački iskorak i, premda istinit i sa stvarnim likovima, svojevrsna je opća paradigma smisla nedavnoga rata za gotovo svaki kutak teritorija na kojemu se odvijao i ulazak u samu srž biti tog ratovanja koja, uz službene i negdje priznate, a negdje i nepriznate fakte, ima posve različita ideološka tumačenja od kojih ni autor ne bježi, dapače!
Ovaj roman je zorna metafora rata u Bosni, gotovo pa njegova kronika, bez naknadnih mudrovanja, sve je pozicionirano kako je povijest pokazala da spada, i domaće vojske i licemjerne međunarodne postrojbe i njihovi časnici i vojnici koji će prodati smisao svoje misije prvoj kurvi u Vogošći, i špijuni i profiteri, ključni političari kojima je laž bila usađena u svaku molitvu i svaku izgovorenu riječ. (Dragan Marijanović).
 

 Bez povratka (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita Naklada, Zagreb i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 167. Recenzenti  Luko Paljetak i Mladen Vuković.

Svoju novu knjigu pjesama “Bez povratka“ Ivan Bradvica podijelio je u tri cjeline. Prvi sadrži pjesme, drugi haiku, a treća aforizme. Pjesme, s obzirom na svoj grafički izgled, složene simetralno, jesu na svoj način „carmina figurata“, čime se autor želi udaljiti od uobičajenog strofičnog tipa pjesme i privući veću pažnju čitalaca te ih na taj način što više zainteresirati za sadržaj svojih stihova.

Vjerujem da će ova tro komponentna knjiga naći svoje čitatelje. Kao poticaj za različite oblike razmišljanja, slaganja ili ne slaganja ona je prikladno štivo, zar to nije posao svake knjige?

Uostalom sam autor kaže: “Evo praznih papira, daj pravu olovku, neka se nastavi knjiga života“. Ima u njoj lijepih i korisnih misli, a lijepe misli, kaže autor, treba: “gledati, slušati, osjećati, imati, njima se diviti, njima se posvetiti, u njima slobodno uživati, ostalih se osloboditi, da se od ljepote u ljepoti umre, a da ljepota nikad ne zamre“. S ovom se možemo samo složiti, zar ne? 

(Akademik Luko Paljetak)

Svatko će u knjizi pronaći svoje favorite i aforizme koje će često citirati, ovog mi se poslijepodneva primjerice sviđaju ovi: Iskren smijeh, kao mijeh, potpiruje raj, vatri života ne će biti kraj. / Prirodno preminuće je poljubac početka vječnosti. / Tko je u vječnosti taj ne kasni. / Život više kvare stariji nego mlađi. / Molim da vjernici budu vjernici. / Duhovnom slijepcu ne pomažu nikakve naočale. / Dok god ljudi ne budu podnosili istinu, bavit će se politikom. / Samovoljac je civilizacije moljac. / Ima pastira, nema ovaca. / Politika u kojoj je sve moguće nije civilizirana politika. / Istina je, laže se. / Da nema mudro glupih, za naivno pametne se ne bi znalo.

Zaklopivši ovu knjigu aforizama, ne ćemo se moći oteti dojmu da ih je ipak pisao jedan pjesnik, ili autor koji zamače pero u tintu lirike, kojoj riječ i jezik imaju posvećeno mjesto (Čovjek bez svog jezika, ne za što guta.), pa se ni naš autor nije mogao otarasiti slatke napasti da nam daruje neke nove lekseme, rijetko rabljene riječi, novokovanice iz poetske kovačnice koje uresuju njegovu rađu: čulnik, drekoslavci, duhododirnik, izgubljenik, loptonog, misaomet, nadahnutak, nuždovod, podatuše, politpastiri, samovoljac, slavostramotnik, sličnomišljenik, stalnojed, ubijanizam, udborak, vijestonoša… Naslov knjige je Bez povratka. Ne odnosi se na ovo štivo između njezinih korica. Valja mu se češće vraćati, pa čak i čitati na rate, jer preveć mudrih misli u kratkom vremenu može zakusiti naše ganglije, kao i svaka slastica nepce i želudac! A za duhovne kalorije, s mjerom, nikada ne smije biti rano ni kasno!

(Mladen Vuković, književnik)