Bez povratka (pjesme i osmislice), Ivan Bradvica, Vlastita Naklada, Zagreb i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 167. Recenzenti  Luko Paljetak i Mladen Vuković.

Svoju novu knjigu pjesama “Bez povratka“ Ivan Bradvica podijelio je u tri cjeline. Prvi sadrži pjesme, drugi haiku, a treća aforizme. Pjesme, s obzirom na svoj grafički izgled, složene simetralno, jesu na svoj način „carmina figurata“, čime se autor želi udaljiti od uobičajenog strofičnog tipa pjesme i privući veću pažnju čitalaca te ih na taj način što više zainteresirati za sadržaj svojih stihova.

Vjerujem da će ova tro komponentna knjiga naći svoje čitatelje. Kao poticaj za različite oblike razmišljanja, slaganja ili ne slaganja ona je prikladno štivo, zar to nije posao svake knjige?

Uostalom sam autor kaže: “Evo praznih papira, daj pravu olovku, neka se nastavi knjiga života“. Ima u njoj lijepih i korisnih misli, a lijepe misli, kaže autor, treba: “gledati, slušati, osjećati, imati, njima se diviti, njima se posvetiti, u njima slobodno uživati, ostalih se osloboditi, da se od ljepote u ljepoti umre, a da ljepota nikad ne zamre“. S ovom se možemo samo složiti, zar ne? 

(Akademik Luko Paljetak)

Svatko će u knjizi pronaći svoje favorite i aforizme koje će često citirati, ovog mi se poslijepodneva primjerice sviđaju ovi: Iskren smijeh, kao mijeh, potpiruje raj, vatri života ne će biti kraj. / Prirodno preminuće je poljubac početka vječnosti. / Tko je u vječnosti taj ne kasni. / Život više kvare stariji nego mlađi. / Molim da vjernici budu vjernici. / Duhovnom slijepcu ne pomažu nikakve naočale. / Dok god ljudi ne budu podnosili istinu, bavit će se politikom. / Samovoljac je civilizacije moljac. / Ima pastira, nema ovaca. / Politika u kojoj je sve moguće nije civilizirana politika. / Istina je, laže se. / Da nema mudro glupih, za naivno pametne se ne bi znalo.

Zaklopivši ovu knjigu aforizama, ne ćemo se moći oteti dojmu da ih je ipak pisao jedan pjesnik, ili autor koji zamače pero u tintu lirike, kojoj riječ i jezik imaju posvećeno mjesto (Čovjek bez svog jezika, ne za što guta.), pa se ni naš autor nije mogao otarasiti slatke napasti da nam daruje neke nove lekseme, rijetko rabljene riječi, novokovanice iz poetske kovačnice koje uresuju njegovu rađu: čulnik, drekoslavci, duhododirnik, izgubljenik, loptonog, misaomet, nadahnutak, nuždovod, podatuše, politpastiri, samovoljac, slavostramotnik, sličnomišljenik, stalnojed, ubijanizam, udborak, vijestonoša… Naslov knjige je Bez povratka. Ne odnosi se na ovo štivo između njezinih korica. Valja mu se češće vraćati, pa čak i čitati na rate, jer preveć mudrih misli u kratkom vremenu može zakusiti naše ganglije, kao i svaka slastica nepce i želudac! A za duhovne kalorije, s mjerom, nikada ne smije biti rano ni kasno!

(Mladen Vuković, književnik)

 Orni za vrijeme (pjesme), Ivan Sivrić, Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2021. Za nakladnika Mijo Tokić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 168. Recenzenti Marko Dragić i Mato Nedić.

Ilustracije: “5555 Meisterwerke” DIGITALNO IZDANJE, 10xCD-ROM, DirectMedia Publishing, Berlin 2000 g. Prednja korica: Snježna oluja na moru, Joseph Mallord William Turner, ulje na platnu, 1842. g. Zadnja korica: Izlazak sunca u dvorcu Norham, Joseph Mallord William Turner, ulje na platnu, 1845. g.

U zbirci „Orni za vrijeme“ Ivan je Sivrić pred čitatelje iznio duboko promišljenu, neobičnu poeziju u kojoj ima vreline hercegovačkoga kamena, bjeline zasniježenoga krajolika, žubora zavičajnih rijeka, nebeskoga plavetnila i mnogočega što može oduševiti, još više, što bi trebalo čitatelja potaknuti na razmišljanje. Idući za svojom muzom, Ivan se Sivrić pokazao ornim za ovo naše doba, voljnim zagledati se u vrijeme koje neumitno protječe. Zagledati se u sebe morao bi pak svatko tko želi osjetiti drhtaj ove i svake druge poezije. (Mato Nedić).

Zbirka pjesama „Orni za vrijeme“ predstavlja značajan doprinos hrvatskom suvremenom pjesništvu. Tome doprinosi raznolikost motiva, slikovitost, emocionalnost, ritmičnost, simboličnost pjesama. Vrijednost se ogleda i u vještom korištenju arhaizama, primjerice orni (spremni, raspoloženi, vedri) kao i zdažditi (snažno iznenada udariti kiša). Pohvalno je i što Sivrić u svojoj poeziji navodi motive iz hrvatske tradicijske kulture. Slijedom navedenoga s zadovoljstvom preporučam zbirku pjesama „Orni za vrijeme“ za publiciranje. (prof. dr. sc. Marko Dragić).

 Cvjetni trn (roman), Mara Cica Šakotić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2020. Knjiga 165. Za nakladnika Ivan Sivrić, recenzenzent Ivan Baković.

Okosnicu romana, oko koje su nanizane druge sudbine i priče, čini odnos dviju prijateljica Lucije i Jelene. Tim odnosom roman
počinje i završava. Jedan bezazlen događaj iz djetinjstva, s jednom emocionalnom zadrškom, razara prijateljstvo i obilježava odnose do kraja života, ili, rečeno autoričinim riječima: „djetinjstvo je jak otrov i nikad iz nas ne iščezava“ (str. 507.). Taj odnos, s htijenjem s jedne strane da se odnos popravi, da se nadoknadi propušteno, a neprihvaćen s druge strane koja ustrajava na odbijanju skoro svih bližnjih osoba od sebe, vrlo vješto je ispripovijedan i vrijedan čitanja. (Ivan Baković).