Kolajna od rubina (pjesme), Ivan Šarolić, Ogranak Matice hrvatske Podstrana, Udruga zagrebačkih Poljičana, Hrvatska udruga Benedikt, Split, Naklada DHK HB, Mostar, 2016. Urednik: Nedjeljko Mihanović. Recenzenti: Ivan Šarolić, Marija Bandić, Antun Lučić, Marina Kljajo-Radić. Naslovnica: Kažimir Hraste. 

Osnovna misao koja mi se nametnula čitajući ovu zbirku ljubavne poezije je potreba za ljubavlju - "Ljubiti i biti ljubljen" i sva radost koja iz toga proizlazi, kao i tuga kad ljubav nije uzvraćena. "Samo je ljubav ono što čovjek može imati, ona je snaga i temelj svih nam istina". (Marija Bandić).

Opus pjesničkih zagledanja u izlaštenu stvarnost, idealizirai svijet "kolajne od rubina" napučuju izbori iz Šarolićevih zbirki Kronologija, U zemlji Goethea, Zeleni smaragdi i Sredozemlje. Ambijetalnost tkavih biranosti upotpunjuju uvršteni krugovi pjesama. Od brojnih neka se navedu jedni filozofski provedeni, drugi po značajkama gradova, treći gotovo u biblijskim riječima.(Antun Lučić).

Šarolićev je rukopis uistinu samosvojan, jedinstven, ispisan jednostavnošću molitvenog tona, a opet dignut u neke više sfere i spušten na dlan čitatelju kako bi u traženju ljubavi dostigao one visine Božanske ljubavi, gdje je žena središte smisla života i sjecište svih kulturoloških i duhovnih vrjednota i odakle je vidljiva u punini svoje ljepote i opstojnosti. (Marina Kljajo-Radić).

 Moj kam(pjesme), Mijo Tokić, Naklada DHK HB, i Ogranak Matice hrvatske Mostar - Tomislavgrad, 2016. Za nakladnike Šimun Musa i Mate Kelava. Knjižnica Suvremenici, knjiga stotinu dvadeset osma. Urednik je Marko Tokić, a recenzenti su Marko Tokić, Mate Kovačević i Marina Kljajo-Radić.

Šesta se zbirka poezije Mije Tokića Moj kam  kompozicijski osmišljena kao govor o planinama (Planine), bilizima (Moj kam), pjesme o pjesmama (O pjesmi), bijelom putu (Bijeli put s podciklusima: Bijeli put, Nešto kao zvijezde, Kome vjerovat, Plavet, Ružice) i na koncu Dodatak (od dva ciklusa: Širom otvorena vrata i Žišci). Navodi u predgovoru Marko Tokić.

Tokićeva zbirka "Moj kam" obiluje zavičajnom, dakle mjesnom ali i općom simbolikom. Ispjevana je jezgrovitim, sažetim i gotovo škrtim jezikom, s ponekad naglašenim dijalektizmima, čime je stvorio višeslojnu podlogu svom refleksivnom pjevanju usredotočenu na osobnu i egzistenciju vlastitoga naroda duboko ukorijenjena u svaki djelić prostora svoje zemlje.
Veličina se Tokićeve poetike može vidjeti i u nesputanoj bjelini lirskoga subjekta, koji i kad progovara o nacionalnoj egzistenciji pjeva individualno i izvan svih kolektivnih sklopova. (Mate Kovačević).

Stilski Mijo Tokić ostaje vjeran svome poetskom izričaju koji je, možemo slobodno kazati, koncentrat lirskoga rječotvorja. Njegov je lingvistički repertoar dijapazon tradicijskoga i modernoga izraza – smjelo i vješto implementira lokalne lekseme (inčije, izim), starohrvatske (zgiboh, htijah, greb), od antigramatskih – krnjeg infinitiva i zamjenice (vjerovat, čeg), do usmeno književnih (mine, sine).
Oslonjen na hrvatsko pjesništvo modernoga stila, osobito Šimića i Dizdara, Mijo Tokić u svome jedinstvenom poetskom izričaju i ovom zbirkom potvrđuje i učvršćuje svoje mjesto u suvremenome pjesništvu, i to onoga kruga koji afirmira hrvatski tradicijski bitak, a kamenu povjerava poetsku čežnju trajanja. (Marina Kljajo-Radić)

Mijo Tokić (14. veljače 1951.,Kongora kod Tomislavgrada)-
više godina radio kao srednjoškolski profesor u Tomislavgradu, a nakon demokratskih izbora 1990. i u vrijeme Domovinskog rata i poslije rata obnašao je važne političke dužnosti.
Za poeziju nagrađivan je na „Duvanjskim danima kulture“, DDK, (dva puta) i nagradom Hrvatskog slova i Hrvatske kulturne zaklade „Dubravko Horvatić“ (treća nagrada).
Dosad je objavio sljedeće zbirke pjesama:
„Knjiga nemira“, Zagreb, 1990.g.
„Drago kamenje“, Mostar, 2000.g.
„Oteto sunce“, Mostar, 2006.g.
„Sjaju li zvijezde“, Mostar, 2009.g.
„Uspinjanja“, Mostar, 2013.g.
Ovo mu je šesta knjiga.

Svima koji su na bilo koji način pomogli izdavanje ove knjige izdavač, Društvo hrvatskih književnika Herceg – Bosne, i autor najsrdačnije zahvaljuju.
Posebno –
Marinku Gilji,
Ivanu Vukadinu,
Robertu Bagariću,
Vladimiru Šoljiću,
Drašku Daliću,
Stipanu Šarcu,
Petru Galiću,
Iliji Skočibušiću,
Mati Kovačeviću,
Marini Kljajo Radić,
Marku Tokiću …
HVALA!

 

 Knjiga od očaja (roman), Zoran Jurišić, Ogranak matice hrvatske u Podstrani i Naklada DHK HB Mostar, Podstrana, 2016.

Ovu sam knjigu uobličio kao kroniku jednog malog sela na dalmatinskoj obali. Životne priče koje sam čuo i zapisao slušajući svoje sugovornike, u tada već poodmakloj dobi, okosnica su ove knjige. (Zoran Jurišić, autor)