Tranzicija (roman), Marijan Mandić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2020. Za nakladnika Ivan Sivrić.knjižnica Suvremenici, knjiga 166. Recenzenti Ivan Baković i Marko Tokić.

Prije svega, ova je knjiga saga o vozačima kamiona. Usamljeni ljudi koji krstare od zemalja Bliskog Istoka i Sovjetskog Saveza do Sjevernog mora i zapadnih kopnenih granica europskog kontinenta, izloženi svim mogućim opasnostima koje im stoje na putu. Ljudima koji žele nadoknaditi dane i mjesece samoće na cestama u jednoj noći ludih pjesama i zabava. O njihovim prijateljstvima i solidarnosti, o pričama i legendama koje se prenose s koljena na koljeno novih vozača i vješto su uklopljene u ovaj roman. O krijumčarenju riblje ikre, zlata, kave, skupih pića, živih ljudi iz istočne Europe koje od kuće tjeraju nevolje i čeznu za boljim životom na Zapadu. O prijenosu krivotvorenog novca. O njihovim moralnim dilemama zbog ilegalnih aktivnosti, odanosti i osjećaja socijalne pravde ...(Ivan Baković).

 Vinožito (izabrane pjesme), Vlatko Majić,  Udruženje Aldo - Slavonski Brod i Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2020. Za nakladnike Darijo Radović i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 160. Recenzenti Ante Tičić i Fabijan Lovrić.

Majić je sigurno zaseban i dovoljno izgrađen pjesnički lik; on i dalje njeguje pjesničko „pjevanje u akordima“ - istodobno u nekoliko melodičnih struna. Snažno ironično uglavnom tamo gdje ismijavanju ima mjesta, na originalan i šarmantan, na nekim mjestima čak i duhovit način, pokazuje beskorisnost našeg eshatološkog traženja ljepote i značenja kao apsolutnih. (Boris Domagoj Biletić, 1990.)

Vlatko Majić je u svojim pjesmama povezao dva slična kraja: Hercegovinu i Pag. Zemlja smrdi, puno bure i puno sunca su njihove osnovne oznake. Tamo živi posebna vrsta ljudi ukrašena hrabrošću i mudrošću. Ali kakav bi to kraj takvi ljudi ne htjeli? Oni su opća čežnja, neka to kaže ovako. Majićeva domovina zapravo je govor o generalu u svakome od nas. (Miljenko Stojić, 2006.)

Majić je pjesnik koji se u svojoj poeziji neprestano vrti između čuda poezije i čuda stvarnosti. Ono što mu izmiče u njegovoj stvarnosti, u svakodnevnom iskustvu, on pokušava zamijeniti poezijom. (Miroslav Mićanović, 2007)

Majić je miran, odmjeren kušač svjetla; snovi i stvarnost. Duboko poštuje zakon neba i zemlje. Zato i dalje ostaje skroman u prosuđivanju mladih pisaca, pitajući se, pitajući se: koliko ih je uspjelo? Uspjeli su samo oni koji su ugledali svjetlo. Prvo je bilo mračno, noć, a zatim svjetlost. (Fabijan Lovrić, 2017)

 Ratište riječi  (pjesme), Stanko Krnjić, Ogranak Matice hrvatske u Podstrani i Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2020. Za nakladnike Darijo Radović i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 158. Recenzent Luko Paljetak.

Posebnost ove zbirke jest upravo autorova usredotočenost na pojedinca u ratnom „grotlu“ , u trenutcima okršaja i rijetkih zatišja, koja pratimo kao svojevrsni dnevnik... 

Knjiga Stanka Krnjića Ratište riječi, knjiga je o Domovinskom ratu, ali i o svakom ratu općenito. Po tome se izdvaja od knjiga takva sadržaja…

Ratište riječi smatram ponajboljom knjigom koja je na temu rata napisana kod nas u posljednje vrijeme. (Luko Paljetak)