Tomislav Grgo Antičić LAĐARI DUŠA (pjesme), HARAHVATI d. o. o., Naklada DHK HB, HKD Napredak, Zagreb – Mostar, 2009. Knjižnica Suvremenici, knjiga 71. Za sunakladnike Marina Kljajo-Radić, recenzent Ante Matić, oblikovanje i grafička priprema Ljubomir Rudan.
PROSLOV AUTORA
Stihovi „Lađari duša" su nadahnuti duhovnim porivima iz biblijskih ljepota Pjesme nad pjesmama, i ljubavi prema životu iz Cvjetića i Razgovora svetog Franje Asiškog.
„Lađari duša" iskazuju univerzalnu ljubav „volje voljenja" svakog trenutka življenja i postojanja, a usađena je ne samo u duhovnost, već i u putenost, vedrinu okoliša, ovozemaljske i onozemaljske ljepote. Sva bića pod kapom nebeskom se vole svojom snagom volje, na zemlji, u zraku i u svemiru. Vole se ljudi, životinje, biljke, zvijezde, vode, sunce, vjetrovi ... Smrt nije smrt, a ona se u „Lađarima duša" ni ne spominje, već se pjeva o transformaciji, u kojoj opstoji svijest i savjest u dosad rijetko opjevanim odnosima. Metafizičko poimanje života o suncu, vodi i listu, daju ovoj zbirci duhovni žubor, kao što je opjevano u pjesmi „Žubor svitanja", '... Upijaju sunce i vode, U cjelov poljupca sjedinjenja, Zelenog biljnog krvotoka ...'
U pjesmi „Nad pločom", govori se o putovanju duše '... Slutim let u jezgri zaklonjenog svjetla. U svemirskoj tami sunčevih zraka, Podno žara i odsjaja nebeskih tijela. Iznad korone zemaljskog daha...' Vječnost se traži i nalazi, '... U svjetlosti svjetla svjetiljke savjesti, Svijetli svjetlost svijesti osvješćenja...', da bi se na kraju listalo druidskim eliksirom života u „Listu imele".
