Križ, tvoj štit (pjesme), Pero Pavlović, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2019. Za nakladnika Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 152. Recenzenti Marina Kljajo-Radić i Antun Lučić.

Pjesnik već u naslovu nudi križ kao štit od svih zala, prolaznosti, pa i same smrti. Stoga i inicijalno nagovještava tematski okvir zbirke svojom ranijom pjesmom Križ: Nosim ga u srcu i riječi/ On mi svijetli/ Kad oslijepim. U ovoj antologijskoj pjesmi epigramskoga oblika sa samo jedanaest riječi pjesnik uspijeva izreći najdubokoumniju istinu kršćanskoga života –tajna križa u njegovoj je moći pobjede svjetla nad tamom života.
Zbirka je podijeljena u četiri ciklusa (Neće tajna preko praga, Skamenjena suza, Premještati gore i Pjevat će tišina) koji su međusobno umreženi tematskim i refleksivnim motivima vjere, duhovnosti i Riječju različitim mijenama života. Zalazeći u ontološke prostore, pjesnik vizionarski oslikava rajske zrake, njihovu ćutilnu i mudroslovnu krijepost: Umnost stiha sve osvaja. (Marina Kljajo-Radić).

Nastala Pavlovićeva zbirka Križ, tvoj štit slijedi njegovu prethodnu zbirku, Hortus Dei, a obje su kao diptih na vidljivu, portalnom pjesništvu doba koje nam nudi materinski i liturgijski jezik. Povodom rečene zbirke o Božjemu vrtu, dakle o obradbi uzdržavanju svega stvorenoga, dakle o duhovnom florilegiju, iskazao sam prosudbu koja može biti sastavnicom i za novu predmetnu zbirku: „U podijeljenim društvima, često razgolićenim do nepoćudnosti, pjesničko nastojanje Pere Pavlovića očituje se u predstavljanju horizontale života, ali ujedno iznalazi okomicu. Hortus Dei, vrt Božji, kao sudruživanje, nikako oponiranje knjizi svetoga Augustina O Božjoj državi ili asiškome svecu Pjesan o suncu. (Antun Lučić).
 

  Ucviljeno vrijeme (pjesme), fra Vendelin Karačić, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Mostar, 2019. Za nakladnika Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 154. Recenzenti Ivan Sivrić i Mato Nedić.

O načinu kako je knjiga strukturirana i izvedena recimo ukratko da je pristup refleksivan, pjesnički moderan i osebujan. Ne uklapa se posve u ovdašnju pjesničku matricu što treba prihvatiti kao razumljivu stvar, budući da svi do svojih pjesničkih ili umjetničkih dometa dolazimo na različite načine. U pjesničkom i umjetničkom nastojanju što je pred nama prepoznaje se duboka i svakovrsna erudicija, različiti utjecaji te osebujan izraz. Vidljivo je da je na autora snažan utjecaj ostavilo dugotrajno „druženje“ sa stihovima, više recepcijom književnih djela, nego njihovim stvaranjem. Također, autoru ovih redaka se čini kako i u „Ucviljenom vremenu“ prevladava težnja za jezgrovitošću, jednostavnosti koja graniči sa savršenstvom. Osjeća se fini dah dalekoistočne poezije, ne formom, nego snagom i sažetošću te dojmljivošću. Tako se stihom reduciranim na najnužnije otvaraju polja za nova značenja koja autor ipak dosljedno kontrolira. I to nije lagan zahtjev, jer mnogo je jezičnih novotvorevina u pjesmama koje možda ni ne će ući u svakodnevni govor, ali vrijedilo je truda, ako ništa drugo, onda zato što one namah upute na očekivana i neočekivana značenja. A to i jest bilo razlogom njihova nastanka. I to omogućuje pozornost koju pomni čitatelj treba prihvatiti/prepoznati. (Ivan Sivrć).

Fra Vendelin Karačić je i zbirkom Ucviljeno vrijeme dokazao da je u dosadašnjemu pjesničkom hodu izgradio svoj poetski pristup i stil. Jezičnu materiju on promišljeno rabi kako bi čitatelju posvijestio probleme današnjice, ne bi li pokrenuo korekcije koje će voditi vraćanju na pravi put, vraćanju čovjeka samome sebi da bi se, oslobođen, mogao vratiti Stvoritelju. Može li se, međutim, tako veliki zahtjev staviti pred poeziju i može li se od nje očekivati tako velike domete? Ako ne pokušamo, ne ćemo doznati. Fra Vendelin Karačić ima hrabrost pokušati i poziva čitatelje da čine isto. Od malenoga zrna narast će velika biljka, od sjemena riječi nastat će plodovi koji će hraniti tisuće. (Mato Nedić).

  Tragom pokorenih želja (pjesme i osmislice), Joso Živković, Naklada Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, Društva hrvatskih književnika i Ogranka slavnosko-baranjsko - srijemski, Mostar - Zagreb - Osijek, 2019. Za nakladnike Đuro Vidmarović i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 151. Recenzenti Luko Paljetak i Goran Rem.

„Lirskim svijetom Jose Živkovića, o ovoj knjizi, podijeljenoj u pet etapa pokoravaja (Pokorene želje; Duboke brazde; Vrijeme odlaska; Blizina žene; Mirisi rata) dominiraju dva temeljna, opsesivna pojma: ljudi i sjene. Povezuje ih želja, pojam presudno važan za autorov odnos prema svijetu i određivanju vlastitoga mjesta u njemu. Ljudi i sjene / u brazdama sna / siju puste želje, piše on otvarajući glavnu temu svoga pjevanja kojim zapravo dominira san kao najprikladniji mogući prostor djelovanja želja koje, zbog njihove uporne prisutnosti, treba mukotrpnim ali i sladostrasnim postupcima neprestano pokoravati, svoditi ih na mjeru, uvijek nedostatne snage u odmjeravanju koje poprima oblike gotovo sudbinske, životno važne stvaralačke misije.“
I dalje: „Pjesnik Joso Živković pjesnik je koji vlastito iskustvo želi svesti na što ekonomičniju riječ, svjestan da to ne može u potpunosti izvesti bez niza slika u kojim riječ i sama prestaje biti samo riječ, nego otvara širok svijet govora, razjašnjavanja i povijesti, one opće i one osobne, u kojoj Živković, bez skanjivanja, u ovom slučaju na sebe uspješno uzima ulogu pokoravatelja nepokorivih želja, onih koje ostaju prisutne i onda kada nam se čini da naizgled nema(mo) nikakvih želja. Živković ovom zbirkom potvrđuje staru istinu da sve stvari uvijek međusobno surađuju i preobražavaju se jedna u drugu, da isti život struji kroz sve nazočne i nenazočne oblike, a čovjek može i smije biti i zbir svojih želja i njihov pokrovitelj.“ (Luko Paljetak)

Za knjigu Tragom pokorenih želja, Joso Živković je dobitnik Šimićeve nagrade za 2019. godinu.