Josip Palada rodio se u Dogradama kraj Trogira, 1935. godine. Osnovnu školu polazio je i svršio u Dogradama i Marini te Vučevcima kod Đakova gdje je njegova obitelj doselila nakon Drugoga svjetskog rata. Srednje tehničku školu polazio je i svršio u Osijeku, 1955. godine, nakon čega je upućen u Školu rezervnih oficira veze u Požarevac, gdje je diplomirao 1956. godine.[1] Poslije toga preselio se je u Zagreb gdje živi i radi (u PTT-u kao rukovoditelj gradilišta telekomunikacijskih sustava) do umirovljenja, 1992. godine. Školovao se i na Višoj pedagoškoj akademiji i Filozofskom fakultetu.
Početkom Domovinskoga rata kao dragovoljac bio je osnivačem i ratnim zapovjednikom (u činu kapetana) Satnije hrvatskih umjetnika.
1964. je godine bio jednim od utemeljitelja Jutra poezije zajedno s Gustavom Krklecom, Vjekoslavom Mayerom, Vesnom Parun i inima.[4]
U nekoliko je navrata bio članom prosudbenog odbora za dodjelu nagrade Zvonimir Golob.
Sudionikom je Croatia rediviva: Ča, Kaj, Što - baštinski dani 2009. godine.
• Lutke, 1974., zbirka pripovijesti za djecu
• Iz poštanske torbe, 1975., roman za mladež
• Divlje jagode, 1977., zbirka igrokaza
• I tad umre dan, 1979.
• Mucava ulica, 1980.
• Miris majke, 1985., roman
• Kultura s radničke ceste, 1988., zbirka eseja, publicističkih zapisa i priča
• Urla tišina, 1989., pjesnička zbirka
• Među nama, 1996., eseji o slikarima
• Stiglo me, 1998., pjesnička zbirka
• Mogila, 2001., pjesnička zbirka
• Sveto ime Vukovar - fotografije, 2002.
• Viđenja, 2003., pjesnička zbirka
• Stanari sna, 2003.
• Hrvatski domovinski rat - 250 kilometara diljem Hrvatske, 2004.
• Priče iz hrvatske nigdine, 2005.
• Još ću ja dugo hrabar živjeti (drugo izmijenjeno izdanje): Josip Palada i Fabijan Lovrić, 2006.
• Ako ne otputuješ, 2007., pjesnička zbirka
• Veliki prijatelji, 2009., zbirka igrokaza
• Po Hrvatskoj - priče
