• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ČASOPIS
    ZA KNJIŽEVNOST
  • GODIŠNJA
    IZVJEŠĆA
  • GODIŠNJA
    NAGRADA
  • ČLANOVI
  • DRAGA RIJEČ
    Autor: Ivan Bradvica
     

     

    Draga riječ, Ivan Bradvica, Naklada DHK HB Mostar Vlastita naklada, Zagreb, 2018. Za Nakladnike Ivan Bradvica i Ivan Sivrić. Knjižnica Suvremenici, knjiga 140. Recenzenti su Željka Lovrenčić i Damir Pešorda.

    Novi rukopis Ivana Bradvice, afirmiranog pjesnika i člana Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne koji je objavio sedam knjiga poezije, nosi naslov Draga riječ. Sastoji se od dva dijela - poezije i osmislica. Rukopis obuhvaća preko 100 pjesama te preko 700 osmislica vezanih uz različite teme.

    I u ovome rukopisu Bradvica je dokazao svoju poetsku zrelost te se među njegovim najnovijim pjesmama može pronaći niz uistinu kvalitetnih uradaka zanimljive tematike.

    Autor i dalje slijedi teme kojima se bavio i u svojim prethodnim knjigama - i dalje je nadahnut prije svega vjerom, domovinom, obitelji… Ali čini se da u ovoj poetskoj zbirci donosi još oštroumnije zaključke i da s još većom pozornošću promatra svijet oko sebe. Premda je sklon pohvalama uspješnih i korektnih ljudi kao što je primjerice akademik Pečarić - …Duh slobode u njem caruje/i drugima ga daruje/sebe općoj javnosti izlaže/svoj trud u vječnost polaže -, također iznosi britke kritike upućene onima za koje smatra da ih treba kritizirati. Vrlo je oštar prema medijima i društvenim mrežama, te prema našemu društvu i političkim strukturama. Primjerice, u pjesmi Nacionalni budžet kaže: Narod koji ne vrijedi ništa/misle ne treba mu ništa/sve do narodne bune/koja će im pomrsiti račune.

    Na meti našega pjesnika su i lažni domoljubi, „mali“ i „veliki“ Hrvati, oni koji bi bez napora željeli lagodno živjeti. Bradvica je s pravom ogorčen na političare koji smatraju da zbog svojega položaja mogu raditi baš sve što im padne napamet.

    Osim što je lucidni promatrač i razvidno, čovjek sklon pravednosti, uz praćenje naše društvene zbilje, Ivan Bradvica razmišlja i o životnoj stvarnosti o čemu govori u svojim misaonim pjesmama. Piše o buđenju, bogatstvu, o ljudima škrtim duhom; zamjećuje vrapca, crva, klima uređaj; pjeva o stanu, kući, očišćenome podu, papirnatoj vrećici i preporučenoj kuverti. Pjesme posvećuje listu i mostovima… Pjesma Crv zanimljiva je i zbog uspješne igre riječima: Crv u voću/crv u povrću/crv u noći/crv u samoći/crv u kamenu/crv u amenu…

    Svi ovi elementi otkrivaju da se radi o istinskom pjesniku koji može i želi opjevati obične stvari koje nas okružuju, osjećaje, životne procese te stanja što nas prate tijekom življenja kao što su očekivanje, održavanje, umor… Možda prije svega osjećaj slobode.

    Jedan od Bradvičinih čestih motiva je i ljubav - rado pjeva o erupciji osjećaja prema ženi, o dragoj riječi, domovini. Time nam daje do znanja da nije sve u životu negativno i frustracija, da još uvijek titraju iskre ljubavi, da još uvijek oko nas postoji ljepota. Samo je treba potražiti.

    A ta je ljepota vezana i uz znamenite osobe poput kardinala Stepinca koji je upalio svijeću vjere u ljubav te uz mnoštvo značenja koja vezuje uz riječ, o čemu nam pjesnik govori u vrlo originalnoj i uspješnoj pjesmi Samo riječ. Ta naša riječ može biti - izgovorena riječ/glasna riječ/tiha riječ/lijepa riječ/ ružna riječ/istinita riječ/lažna riječ/poznata riječ/nepoznata riječ itd.

    Ljubav je pak temelj hrvatske države, što ovaj pjesnik tvrdi u istoimenoj pjesmi; ona se odražava i u onoj naslovljenoj Vječna domovina: Vječna moja domovina/riječ je hrvatska/duhom biblijska/samosviješću/univerzalna i ljudska, u kojoj je razvidno da kad govori o ljubavi, naglašava njenu univerzalnost i neograničenost.

    Ljubav se osjeća i u trenucima kad Bradvica skreće prema duhovnome u pjesmama Apstraktni Bože, Ja sam voda ili Križ: Simbolom križa/svijetlo svijesti/mir isijava/kao čarobni duh/fantazijom realnost oblikuje/svetoj riječi nalikuje te u onima posvećenim njegovim bližnjima kao što su Djedova želja ili Sinu na novom putu.

    A sve svoje poetske motive i životni moto Ivan Bradvica sažima u kratkoj ali misaono snažnoj pjesmi Plod križa u kojoj naglašava ono što je za njega značajno, ono što prema njegovu mišljenju treba tvoriti život: ljubav, ljepota, dobrota, istina, sloboda, stvaranje, pomaganje drugima. Jer tu je, kako kaže pjesnik, dostojanstvo života i vječna divota.

    Teško bi bilo ne složiti se s njim.

    U drugome dijelu knjige koji sačinjavaju aforizmi, nižu se duhovite i britke misli o nizu tema koje zaokupljaju autora i o kojima iznosi svoje kratke i sažete komentare - tematika varira od Adama i Eve, ateista, božanske ljubavi, baštine, boljitka, briga do znanja, života, životnog jelovnika itd.

    U svakom slučaju, u ovome se rukopisu radi o uspješnom spoju poetske riječi i oštroumnih misli. Razvidno je da je pisana slobodoumno i otvoreno te ujedno osjećajno i toplo. Odnosno, ljudski.

    NOVA KNJIGA “Draga riječ”- dr.sc.Damir Pešorda

     

    Osma knjiga Ivana Bradvice pokazuje da autoru književni rad nije bio privremena preokupacija u jednom životnom trenutku nego da je riječ o dubljoj potrebi, svojevrsnom imperativu. Naime, čovjek ne bira književnost, nego književnost bira čovjeka. Tko bude odabran, makar se i opirao, kad-tad propiše. Bradvica je počeo objavljivati relativno kasno, on nije profesionalni pisac nego inženjer koji je u sebi otkrio pjesnika. Recimo odmah, to se u njegovim pjesmama i prepoznaje. S jedne strane po mjestimičnim nezgrapnostima u izričaju, a s druge strane po zanimljivoj konstrukciji pojedinih pjesama te asocijacijama koje signaliziraju da se događaju u tehničkom umu i u kontekstu takvog načina razmišljanja.

    Poetski svijet Ivana Bradvice karakterizira svojevrsni naivizam, zaigranost riječima, ali i povjerenje u moć i svrhu riječi. Bradvičin slobodni stih grafički je organiziran po uzoru na tradiciju slobodnog stiha Antuna Branka Šimića, no ritmički i strukturno nalik je svojevrsnom skandiranju, a po forsiranoj rimi na momente čak blizak repanju, najživljem pučko-poetskom izrazu suvremenosti. Iz tog rimovanja mjestimice ispadnu banalne kombinacije, a mjestimice proplamsaji istinske poezije. Na žalost, često u istoj pjesmi možemo naići i na jedno i na drugo. Najuspjelije su pjesme u kojima je pjesnik odolio rimi zbog rime, ali i porivu da previše ''filozofira'' u pjesmi (Crv, Daj pet, Dobro, Draga riječ, Imam, Korak, Osluškujem i dr.)

    Tematski su Bradvičine pjesme vrlo raznolike, pjeva se tu o svemu: o ljubavi (npr. Očekivanje), o slobodi (Slobodan), o politici (Politika privremeni proizvod) o Bogu (Apstraktni Bože), o križu (Križ)), o bogatstvu (O bogatstvu), o nacionalnim temama (Temelj hrvatske državnosti), o domovini (Vječna domovina), o znamenitim hrvatskim muževima (Stepinac), o suvremenicima (Akademik Pečarić), o umjetnicima (Umjetnici), o životu kao takvom (Oj živote), ali i o naoko efemernim pojavama i stvarima (Papirnata vrećica). Bez obzira o čemu pjeva, autor nastoji u svakoj pjesmi formulirati po nekoliko britkih misli nalik aforizmima.

    Ta njegova sklonost do punog izražaja dolazi u drugom dijelu knjige sačinjenoj većim dijelom od klasičnih aforizama. Taj dio knjige naslanja se na njegovu prethodnu knjigu Sažete misli. Književnik i novinar Mate Kovačević o Bradvičinim Sažetim mislima kaže: '' Bradvičine "Sažete misli" usustavljene u svojevrsni leksikon životnih mudrosti intelektualni su doumak, doduše samo jednoga auktora, ali kroz čiju prizmu probija iskustvo cijeloga jednog naraštaja što je rastao, borio se i stasao u vrijeme neslobode, a onda osobnu i nacionalnu slobodu dočekao raširenih ruku i otvorena srca'', dok u pogledu strukture Bradvičinih aforizama posebice apostrofira ''primjere u nešto duljim oblicima kad auktor niže misli, onda mu one obično završavaju rimom, gdje rima ima posebnu ulogu u naglašavanju zaključne misli.''

    Upravo ti nešto dulji oblici najviše odudaraju od uobičajene forme aforizma kao književne vrste u suvremenoj književnosti.

    Sklonost rimi, rečeno je već, osobitost je ne samo Bradvičinog pjesničkog stvaralaštva nego i aforistike. Tako bi mnogi njegovi aforizmi mogli funkcionirati i kao epigrami, samo da su razlomljeni na stihove, a to bi se moglo lako učiniti budući da rime pouzdano signaliziraju šavove među stihovima napisanim u proznoj formi. Ipak, književno uspjeliji su aforizmi pisani u klasičnoj aforističkoj formi. U njima strogost i kratkoća forme, da tko kažem, suzbijaju autorovu sklonost preopširnosti i nepotrebnom gomilanju rima, a do izražaja dolazi autorova britkost, oštroumnost i duhovitost. Navest ću samo neke od, po mome sudu, vrlo uspjelih aforizama: U mnoštvu bogova, svaki je osoban; Balkanska tradicija je stalno vraćanje na početak; Tko o duši brine ima zdravije tijelo; Teže je najesti sitog nego gladnog; Kad mislite da ste naučili što je sve život, on vas iznenadi; Vječnost se ušuljala u moj ograničeni život i o njega se očešala itd.

    Najnovija knjiga Ivana Bradvice potvrđuje da je riječ o autoru koji je našao svoju nišu u ponešto kaotičnom okružju suvremene hrvatske poezije, u kojem nema pouzdanih orijentira ni neprikosnovenih veličina. U stanju idealne ignorancije mogu supostojati krajnji diletantizam i vrhunska poezija, podjednako neprepoznati. Jer, budimo iskreni, poezija se sve manje čita, najvjerniji čitatelji i dobrog i lošeg pjesnika jesu rodbina, prijatelji i poznanici. Nadam se da će Bradvičina knjiga biti barem malo bolje sreće jer to, bez obzira na brojne zamjerke, zaslužuje. Zbog stanovitog pjesničkog entuzijazma autorova, srdačne dosjetke, životnog optimizma, britkih doumaka, nepokolebljive vjere u smisao pjesnikovanja.

     
     
    PRETHODNE NOVOSTI
    Petak, 25. svibnja 2018.
    Ponedjeljak, 21. svibnja 2018.
    Ponedjeljak, 07. svibnja 2018.
    Petak, 04. svibnja 2018.
    Srijeda, 02. svibnja 2018.
    Ponedjeljak, 30. travnja 2018.
    Petak, 27. travnja 2018.
    Petak, 27. travnja 2018.
    ČASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje časopisa OSVIT:
    OSVIT 91-92/2017