Na 14. redovitoj Godišnjoj skupštini Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, održanoj 26. svibnja 2007. godine u Napretkovoj palači u Mostaru, usvojena je Izjava o pravima i položaju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini.
U Izjavi se ističe da su odgovorni hrvatski prije svega politički dužnosnici, i ovdašnje političke stranke, zaboravili kako hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije slobodan. Iz ovoga možemo zaključiti kako naši političari nisu ni vrijedni ni dostojni slobode pa ni narod ne mogu voditi k slobodi.
Stoga Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne, svjesno svoje moralne i kulturološke odgovornosti, želi ukazati da i hrvatski narod, kao i svi slobodni narodi svijeta, ima pravo na slobodu. Narodna sloboda je zajamčena Božjim darom i potvrđena svim međunarodnim konvencijama.
Institucionalna narodna sloboda nije apstraktna – ona je nedvojbeno i u višenacionalnim državnim zajednicama ustavnopravno provedena i oblikovana.
Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne potvrđuje da federalno načelo državnog uređenja jamči slobodu svim suverenim narodima u Bosni i Hercegovini. Federalne jedinice koje su utemeljene i na nacionalnom načelu jedini su okvir za rješenje hrvatskog nacionalnog pitanja. Pritom naglašavamo kako izvorni suverenitet nije na državi, kao što neki unitarni čimbenici žele nametnuti, nego je izvorni suverenitet na narodima pa je upitna i ova zemlja ako u njoj nisu suverena sva tri naroda. Ova činjenica je povijesno utemeljena jer BiH do sada nije egzistirala sama od sebe nego i u ovo vrijeme postoji i pod prisilom određenih međunarodnih snaga i interesa. Te međunarodne snage, s nekim poznatim i učestalim svojim postupcima, ugrožavaju ljudsko dostojanstvo hrvatskog naroda. Na taj se način izbjegava izvorna narodna zastupljenost Hrvata u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti na svim razinama.
Ukoliko se navedena ustavnopravna načela ne ostvare dovodi se u pitanje jezik, pismo, običaji, kultura i vjera Hrvata, pa i sami njihov opstanak na ovdašnjim stoljetnim prostorima.
