• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • PRIOP─ćENJE ZA JAVNOST
    Ponedjeljak, 09. svibnja 2016. | ─Źitanja: 1130 | Kategorija: Novosti
     




    Molimo Vas da u svome mediju objavite ovo reagiranje kao odgovor na pisanje „Dnevnog avaza“ od 5. svibnja 2016., pod naslovom „Fra Andrija je iznio privatne, a ne stavove 'Napretka' i HAZU-a BiH“ koji se bavi svime, ali ne i središnjom temom, a to je bosanski i hrvatski jezik.

    Povod je Avazovu tekstu moj odziv na Neretvansku deklaraciju o bosanskom jeziku, prenesen pod naslovom U povodu objave Neretvanske deklaracije o bosanskom jeziku od 29. travnja 2016. na više portala u BiH i Hrvatskoj. Avazov me ─Źlanak pokušava diskreditirati u moralnom i politi─Źkom smislu kao osobu koja se la┼żno predstavlja te nije─Źe Bošnjacima narodnost, pri ─Źem je ovo posljednje potkrijepljeno tekstom koji je u re─Źenom ─Źlanku potpisao muftija Salem ef. Dedovi─ç. U mom ─Źlanku nema uporišta za takva gledišta.

    Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti u Mostaru osnovali smo prije ─Źetiri godine. U Registar udruga u Federaciji BiH upisana je 12. srpnja 2012., pod registracijskim brojem 1421., knjiga II. Registra - Mati─Źni broj pravne osobe 4227768510007, Mostar, Kneza M. V. Humskog bb, a više o njezinu radu, ─Źlanstvu i projektima mo┼że se na─çi na mre┼żnoj adresi www.hazu.ba Mostar. Hrvatsko kulturno društvo Napredak u Mostaru osnovali su hercegova─Źki franjevci davne 1902. godine, a obnovili 1990. godine. Registrirano je 1990., 1992., br.192., 15. studenoga 1999., te 31. o┼żujka 2009. pod brojem R-135/99., identifikacijski broj: 4227038540008, Mostar, Kneza M. V. Humskog bb, op─çina Mostar. Hercegova─Źki su franjevci njegovi pravni sljednici, a o zna─Źenju i radu mostarskoga ogranka mo┼że se saznati na mre┼żnoj adresi www.hkd-napredak-mostar.ba.

     

    Uvjeren sam da muftija Salem ef. Dedovi─ç, ─Źije se muftijstvo, uz ostalo, „prote┼że na širokom geografskom prostoru ─Źitave Hercegovine i dijela zapadne Bosne“ vrlo dobro pozna bosanskohercegova─Źku povjesnicu i sudbinu triju naroda na njezinu tlu. Uvjeren sam da mu je poznat i Opširni popis Kliškog sand┼żaka iz 1550 godine (Sarajevo, 2007.) s podatcima o mnoštvu islamiziranih vlasnika baština i na dijelu njegova muftijstva. Povijest ne mo┼żemo mijenjati ni izmišljati, ali iz nje mo┼żemo puno nau─Źiti: u ovom slu─Źaju prvi je nauk znati i mo─çi re─çi istinu.

     

    Sastavlja─Źi Deklaracije, vrsni Bošnjaci, zapo─Źinju svoju objavu Huma─Źkom plo─Źom, koja se datira u pribli┼żno 1185. godinu, a predstavljaju je najstarijim "bosanskim pisanim spomenikom na narodnom jeziku", premda njezin tekst zapo─Źinje znakom kri┼ża i znamenom koji s bošnjaštvom nema veze: U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva Arkan─Ĺela Mihovila a zidao ju je Uskrsmir, sin Bretov, ┼żupi Vruljac, i njegova ┼żena Pavica. Huma─Źku su plo─Źu u prošlom stolje─çu svojatali Srbi, a sad, evo, u Deklaraciji postaje po─Źetkom bosanskoga jezika. S Huma─Źke plo─Źe prelaze Bošnjaci glatko na „raznovrsnost i brojnost" ste─çaka i njihovih "starobosanskih natpisa", a onda i na "druge tragove naše pisane tradicije"; pa dospijevaju na magi─Źni bosanskohercegova─Źki "jug" kao "izvorište i središte srednjovjekovne bosanske pismenosti“.

     

    Nakon poimeni─Źnoga spomena brojnih pisaca, autori Deklaracije stavljaju pod svoje skute i biskupa fra Pavla Dragi─Źevi─ça, i sve─çenika Franju Mili─çevi─ça, i Antuna B. Šimi─ça, pou─Źavaju─çi kako je ne samo u Bosni nego i u Hercegovini „ime jezika bosanski jezik“. Pop Martinac, suvremenik Krbavske bitke, znao je, za razliku od naših današnjih u─Źenih bosnista, još davne 1493. da je to "jazik harvatski«. Piše Martinac:

    „..I obujamši vsu Gr─Źiju i Bulgariju, Bosnu i Arbaniju, (Turci, nap. A. N.) nalegoše na jazik harvacki posilaju─çi zastupi velike; vojvode silne tvorahu brani mnogije s plkom hrstjanskim, pobijaju─çi se na poljih i na pasih i na brodih vod. Tagda ┼że robljahu vse zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave da┼że do Gire Zaprte...“ = „..I zauzevši Gr─Źku i Bugarsku, Bosnu i Albaniju, navališe na narod hrvatski šalju─çi velike ─Źete. Silni vojvode zametahu ─Źeste bojeve s krš─çanskim pukom tuku─çi se na poljima i na gorskim prijelazima i na prijelazima voda. Tada robijahu sve zemlje hrvatske i slovinske do Save i Drave, ─Źak do Gore Zaprte (= Moslavine), sva mjesta kranjska ─Źak do mora; robe─çi, haraju─çi, ku─çe Bo┼żje pale─çi i oltare Gospodnje ruše─çi. Starce su tukli oru┼żjem, mlade djevojke i udovice, ─Źak i kme─Źe─çu djecu (kvekaju─çi ─Źeda); ne samo da su odvodili puk Bo┼żji u tuzi nasilja, vezan lancem, nego su i prodavali ljude na sajmovima kao što je obi─Źaj ─Źiniti sa stokom. (…) - I tada po─Źeše cviliti rodilje i udovice mnoge te mnogi drugi. I bi zabrinutost (skrb) velika kakve nije bila od vremena ne─Źistih Tatara i Gota i Atile. Godine Gospodnje 1493.“ Prijevod s izvornika (pisanog glagoljicom na crkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije) na suvremeni hrvatski jezik obavio je Stjepana Damjanovi─ç.

     

    Martinac dakle, bez akademije, katedara, slavistike i teorije o policentri─Źnim jezicima prije više od 520 godina nepogrješivo znade da se njegov jezik zove hrvatski, da je upravo on najviši identifikacijski izraz hrvatskoga naroda i temelj njegove sveukupne kulturne i povijesne baštine. Kako vidimo, ni u popa Martinca nema spomena o jeziku bosanskomu, a skupni naziv za srodnojezi─Źne zemlje koje su pale u tursko su┼żanjstvo izri─Źe pridjevima hrvatski i slovinski.

     

    A što je zapravo jezik bosanski, što obuhva─ça i dokle se┼że? Najbolje ga je definirao prof. dr. Senahid Halilovi─ç u Uvodu svoga Pravopisa bosanskoga jezika iz 1995.:

    „Ovo je pravopis bosanskoga jezika. Namijenjen je Bošnjacima, kojima je bosanski jezik maternji (upravo tim imenovanjem jezika – a ne imenom bošnja─Źkim – Bošnjaci obuhva─çaju svoju ukupnu kulturnu okomicu; i na popisu stanovništva 1991. to se potvrdilo: oko 90% Bošnjaka, odnosno 38% ┼żitelja Bosne i Hercegovine izjasnilo se da im je bosanski jezik maternji), kao i pripadnicima drugih naroda u Bosni i Hercegovini i u svijetu koji bosanski jezik prihva─çaju kao svoj.

    (…)

    Bosanski jezik spada u jezike ─Źija je norma u oblikovanju. Ako se ima u vidu to da još nemamo zadovoljavaju─çe priru─Źnike u slu┼żbi pismenosti i op─çe kulture jezika te da, uslijed tolikog našeg zaostajanja u ovome podru─Źju, javnost o─Źekuje od samoga pravopisa odgovore na brojna pitanja, bit ─çe razumljivo da smo se obreli u neugodnome procijepu izme─Ĺu ┼żelje da pripremimo knjigu iz koje ─çe se korisnici mo─çi obavijestiti samo o tome kako se pišu pojedine rije─Źi i njihovi oblici, što se i o─Źekuje od djela ove vrste, na jednoj, i potrebe da se ujedno daju i neke obavijesti koje ina─Źe pripadaju leksi─Źkoj i gramati─Źkoj normi, ne bi li se makar koliko nadomjestile postoje─çe praznine, na drugoj strani." (str. 6)

     

    Halilovi─ç je 1995. jasan i nedvosmislen: bosanski je jezik nenormirani jezik koji nema osnovne priru─Źnike: gramatiku i rje─Źnik. Pitanje je kako mo┼że jezik s višestoljetnom povijesti biti nenormiran, tj. nemati standardnih priru─Źnika, a istodobno reflektirati na polo┼żaj op─çega standardnoga jezika u Bosni i Hercegovini?

     

    Za razliku od bosanskoga, hrvatski je knji┼żevni jezik visokonormirani jezik, najotmjeniji me─Ĺu ju┼żnoslavenskim jezicima, kako svojedobno re─Źe veliki knji┼żevnik Mirko Kova─Ź, vrstan znalac svih ju┼żnoslavenskih jezika. Zbog ─Źega i u ime ─Źega bi se hrvatski knji┼żevnici, znanstvenici, ─Ĺaci i studenti u BiH trebali odre─çi te jezi─Źne otmjenosti i izgra─Ĺenosti?

     

    Hrvatski je jezik Hrvatima puno više od priop─çajnoga standarda. On je trajni znamen nacionalne svijesti, sigurnosti i opstojnosti hrvatskoga naroda. Mnogi su ga pokušavali uništiti. Na ┼żalost, na tu su se ne─Źasnu listu upisali i suvremeni bosnisti. Namjesto da prionu izgradnji vlastitoga jezika za kojim tako ┼żude, oni hodaju Bosnom, prebiru kamenje, zbrajaju postotke u udjelu stanovništva i izvješ─çuju javnost o novoosvojenim podru─Źjima i granicama.

     

    U suvremenoj Bosni i Hercegovini jezi─Źna podru─Źja i granice ne odre─Ĺuju i ne ─çe odre─Ĺivati bosnisti nego Ustav i zakoni. Hrvati ni milimetra ne ─çe odstupiti od dosljedne primjene hrvatskoga knji┼żevnog jezika u medijima, školama, novinstvu, javnom i politi─Źkom ┼żivotu, na radiju i televiziji kad god je rije─Ź o hrvatskom stanovništvu i prostoru koji ono nastanjuje.

     

     

    Akademik, fra Andrija Niki─ç, predsjednik

    Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i

    Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Mostaru 

     
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 97-98/2019