• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • KNJI┼ŻEVNIK VINKO GRUBI┼áI─ć DOPISNI ─îLAN AKADEMIJE
    Petak, 17. lipnja 2016. | ─Źitanja: 874 | Kategorija: Novosti
     



    Rije─Ź je o iznimno zna─Źajnom strukovnom priznanju, budu─çi je svojim golemim prinosom obogatio podru─Źje jezikoslovne kroatistike, knji┼żevnosti, prevodilaštva, metodike i pionirske izrade ud┼żbenika hrvatskoga kao inoga jezika

    Dr. sc. Vinko Grubiši─ç potvr─Ĺen je za dopisnog ─Źlana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sjednici u Zagrebu 12. svibnja 2016. Nakon ovogodišnjih izbora, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima 150 redovnih ─Źlanova, 133 dopisna ─Źlana i 91 ─Źlana suradnika. Rije─Ź je o iznimno zna─Źajnom strukovnom priznanju kako za hrvatsku planetarnu akademsku zajednicu, tako i za hrvatski narod i njegovu kulturu u cjelini, budu─çi je kao poliglot svojim golemim prinosom - zasnovanim na eruditskoj naobrazbi kao i vlastitome nepresušnom poetskome nadahnu─çu - obogatio podru─Źje jezikoslovne kroatistike, knji┼żevnosti, prevodilaštva, metodike i pionirske izrade ud┼żbenika hrvatskoga kao inoga jezika.
    Sve su ga nagrade u domovini donedavno „zaobilazile“, jer je u mladosti bio lijeva i desna ruka Vinku Nikoli─çu, a u zrelom ┼żivotnome dobu jedna od najistaknutijih disidentskih figura u hrvatskoj emigraciji 20. stolje─ça, koja se spremno - nakon pada Berlinskoga zida - uklju─Źila u stvaranje suvremene i demokratske Republike Hrvatske.
    Vinko Grubiši─ç ro─Ĺen je 1943. u Posuškom Gradcu u Hercegovini. Nakon završene tri godine studija slavistike i latinskoga jezika odlazi u Austriju, a zatim u Fribourg u Švicarsku, gdje studira germanistiku, filozofiju, klasi─Źnu filologiju i antropologiju. Diplomirao je slavistiku i pedagogiju 1970. godine, a doktorirao u Aix-en-Provenceu 1974. ocjenom très honorable kod glasovitoga svjetski poznatoga akcentologa Paula Garda na temu La syntaxe de la langue de Marko Maruli─ç. Potom odlazi u egzil u Kanadu, gdje se bavi razli─Źitim poslovima – izme─Ĺu ostalog predavao je u srednjoj školi hrvatski, njema─Źki i francuski, bio sudski tuma─Ź i sl.
    Od 1988. pa sve do umirovljenja (2008.) predavao je na Sveu─Źilištu Waterloo hrvatski jezik i knji┼żevnost te povremeno rusku knji┼żevnost, a u sklopu svojega rada pripremio je sveu─Źilišne priru─Źnike Elementary Croatian I (1994., 2003.), Elementary Croatian II (1996.,2008.), Croatian Grammar (1996., 2007.), Croatian Reader (skupa s Anitom Mikuli─ç Kova─Źevi─ç, 2007.) te Croatian Literature in English (skupa sa k─çeri Katicom Grubiši─ç, 2007.). Godine 2007. priredio je u okviru sveu─Źilišta, na kojemu je proveo dobar dio radnoga vijeka, Croatian Online („Internetski te─Źaj hrvatskog”) kao prvi jezik na svijetu u programu Angel.
    Školsku godinu 1985. proveo je kao gostuju─çi lektor hrvatskoga jezika na Sveu─Źilištu Macquarie u Sydneyju, u Australiji. S fra Ljubom Krasi─çem objavio je dva priru─Źnika za u─Źenje hrvatskoga jezika u izvandomovinskim školama: Hrvatski jezik 1 i Hrvatski jezik 2. Poznatije su mu knjige jezikoslovnih radova O hrvatskom jeziku (1975.) i Grafija hrvatske lapidarne ─çirilice(1978.), stoji, me─Ĺu ostalim, u Pregledu kandidata za nove ─Źlanove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti s nedavne izborne skupštine.
    Objavio je fantasti─Źne knjige pjesama Robotov poljubac (1974.), Bitarion (1987.), Gregorijanske šutnje (1989.), Dru┼żenja s tijelom (1995.) te Stazama samih središta (2005.). Dramski su mu tekstovi: Tri drame (1981.) te Ne za─Źu─Ĺuju ─Źudesa (1982.). Uz Hrvatsku knji┼żevnost u egzilu (1991.), objavio je knjige eseja Izazovne teme starije hrvatske knji┼żevnosti (2006.), Volitve (2007.) te monografiju Artaud (2000.). Od prijevoda s latinskoga, njema─Źkoga, francuskoga i engleskoga navedimo samo ove: Ameri─Źko gerilsko kazalište (1997.), Kazalište i njegov dvojnik Anonina Artauda (2002.), Plovidba sv. Brendana opata (2004.), Erazmo i krš─çanski humanizam Léona Ernesta Halkina (2005.), Pod okriljem sv. Jeronima Valéryja Larbauda (2006.), Latinsku poeziju srednjega vijeka (2010.), Jeronimove hagiografije (skupa s Vesnom Badurina Stip─Źevi─ç, 2008.) te Krilati pjev (2012.). Skupa s dr. Vladimirom Bubrinom ure─Ĺuje godišnjak Journal of Croatian Studies Hrvatske akademije u Americi. U suradnji s dr. Vladimirom Bubrinom objavio je dvojezi─Źnu renesansnu ─Źitanku The Glory and Fame / Dike ter hvaljen'ja (2015.).
    Grubiši─ç je dobio Nagradu Hrvatske revije za poeziju (1971.), a 2003. Zlatnu medalju kraljice Elizabete II. (Queen Elizabeth II' Golden Jubilee Medail) za kulturni doprinos Kanadi, Davidijadu (skupa s dr. Vladimirom Bubrinom) za 2011. godinu te Nagradu za najbolji prijevod (tj. za Krilati pjev) na Sarajevskom sajmu knjiga 2012. godine. Iako u mirovini, i dalje prevodi s više jezika i piše. Višedesetljetni je suradnik ─Źasopisa Hrvatske matice iseljenika: Matica i Hrvatski iseljeni─Źki zbornik.

    Tekst: Vesna Kukavica 

     
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    PRETHODNE NOVOSTI
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 95-96/2018