Na Filozofrskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u srijedu, 16. studenogau u 13 sati održana je ikavaka radionicia sa studentima koju je vodio  Antun Lučić i Irena Krumes sa Sveučilišta iz Osijeka.

U Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače - Galerija kraljice Katarine u 18 sati upriličeni su Filološki pogledi, književni prinosi te izvedba na tradicijskom instrumentu.

U prvom dijelu radionice pod nazivom "Filološki pogledi" govorili su dr. sc. Irena Krumes sa Sveučilišta u Osijeku, prof. dr. Antun Lučić sa Sveučilišta u Mostaru te Vice Bošnjak.

Krumes je govorila na temu "Hrvatska ikavica u nabožnoj literaturi 18. stoljeća" s posebnim osvrtom na katekizme, u kojima je prevladavala štokavska ikavica i koji su, kako je kazala, imali nemjerljivu ulogu te bili rado čitani, jer su osim vjerske poduke služili i za opismenjivanje.

- Nabožna literatura u 18. stoljeću uglavnom je služila opismenjivanju, a katekizmi su bili na neki način glavno sredstvo poučavanja opismenjivanja. Katekizamska literatura u tom je stoljeću doživjela svoj vrhunac i veliki broj katekizama tiskan je tada u svim krajevima gdje se govorio hrvatski jezik - kazala je Krumes, istaknuvši kako su se katekizmi u 18. stoljeću javljali u različitim oblicima i to Kanizijevski hrvatski katekizmi, Bellarminovi i Rimski katekizmi.

Profesor Lučić u svom je obraćanju kazao kako je ikavica, kroz svoje podioke, za standardni hrvatski jezik "poput vučne službe", istaknuvši da ako je standardni jezik suvremena brza prometnica, onda u slučaju kakva kvara valja pozvati tu vučnu službu.

- Organska vezanost za ikavicu, još uvijek koliko toliko u ovodobnom našem življenju, nije izbačena, a gorljiva strast i zalaganje čini i da se kroz kreativan nemir ona još uvijek preporađa i da joj to vidljivo i nevidljivo lice dozivamo i dajemo joj još više duše i poziva - kazao je Lučić.

U drugom dijelu radionice pod nazivom "Književni prinosi" obratili su se književnici Zdravko Nikić, Ružica Hrnjkaš i Dušan Musa.

Nikić je govorio o ikavskom govoru svoga rodnog kraja – Ružića, koji mu je kako je kazao usađen duboko u srce te kojeg nije moglo izbrisati ni školovanje u Splitu, studij u Prištini, a kasnije i u Sarajevu.

Istaknuo je kako se ikavski govor Ružićkog kraja dosta fonetski i morfološki, ali i sintaktički, razlikuje od susjednih govora te da o trebalo dosta truda i zalaganja kako bi se obradila ta tematika.

Također je kazao kako je malo lingvista, jezikoslovaca iz hrvatskoga naroda u BiH koji su se sustavno bavili proučavanjem hercegovačke ikavice, spomenuvši značajnim prof. Antu Kraljevića koji je izdao "Ričnik zapadnohercegovačkog govora" te Matu Šimundića s djelom "Govor Imotske krajine i Bekije".

U svim svojim do sada objavljenim književnim djelima (tri zbirke pjesama i tri romana) Nikić se koristi ikavskim govorom Ružićkog kraja, a kako je kazao, dok god bude mogao pisati u svojim će djelima koristiti barem malo ikavice.

- Treba se boriti da se naša lipa ikavica sve više čuje u našem kraju, a ja ću dokle god budem moga pisati u svakom svom djelu barem malo ubaciti ikavice i bilo bi mi vrlo drago kada bih dočekao da se uvede predmet izučavanja ikavice, jer mislim da bi to bilo itekako potrebno i hvale vrijedno - kazao je Nikić.

Ikavsku radionicu glazbeno je, nastupom na guslama, upotpunio Marko Čolak. 

Ivan Sivrić, predsjednik DHK HB zahvalio je sudionicima ikavskog skupa te im uručio priznanja za sudjelovanje ha Humskim danima poezije - X. ikavskom skupu, poticanju književnog stvaralaštva i vrjednovanju hrvatske književnosti.