• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • ODR┼ŻANO JAVNO PREDAVANJE HRVATSKI JEZIK, JU─îER I DANAS
    ─îetvrtak, 25. svibnja 2017. | ─Źitanja: 209 | Kategorija: Novosti
     

     U povodu 50. obljetnice Deklaracije o nazivu i polo┼żaju hrvatskoga knji┼żevnog jezika i 175. obljetnice osnutka Matice hrvatske u Zagrebu u organizaciji HAZU BiH, Sveu─Źilišta u Mostaru, Filozofskog fakulteta, Matice hrvatske Mostar i DHK HB, akademik Šimun Musa odr┼żao je na Filozofskom fakultetu u Mostaru javno predavanje pod nazivom „Hrvatski jezik ju─Źer i danas (s bosanskohercegova─Źkoga motrišta)“.

    Musa po─Źinje tako što naglašava kako je ─Źovjeku materinski jezik domovina gdje god on ┼żivio. „Samo jezikom baštinimo i slijedimo znanja i postignu─ça naših pre─Ĺa i samo u tom – hrvatskome jeziku – naslijedit ─çe nas naši potomci. Jezik i knji┼żevnost su najpotpunija slika jednoga naroda: predstavljaju tradiciju, ali i aktualno stanje donose─çi društvenu, politi─Źku, ekonomsku, kulturnu, znanstvenu, eti─Źku i etni─Źku sveukupnost narodnoga bi─ça“, kazao je akademik Musa.

    U svom predavanju polaze─çi od najstarijih pisanih spomenika na hrvatskome jeziku, brojnih srednjovjekovnih pisanih ┼żanrova i rodova preko renesansnih i kasnijih djela do novovjekovnih, govori o kontinuiranom razvitku hrvatskoga jezika. U toj periodizaciji jezika na šest razdoblja, posebno je izdvojio neka od njih ukazuju─çi na njihovu va┼żnost s obzirom na budu─çu standardizaciju hrvatskoga jezika.

    Prvo bi se razdoblje odnosilo na vrijeme od pojave Baš─Źanske, odnosno Huma─Źke plo─Źe, 10.-11. stolje─çe pa sve do 15. stolje─ça što predstavlja njegovo rano doba kada se hrvatski jezik ostvaruje kao jezik pismenosti i knji┼żevnog po─Źetništva i kada se koristi pismo glagoljica, a jezik tog vremena zvao se staroslavenskim. Drugo razdoblje predstavlja jezik 16. stolje─ça kada je naša knji┼żevnost do┼żivjela najviši domet u cijeloj knji┼żevnoj povijesti, a to je hrvatska renesansna knji┼żevnost. Tre─çe razdoblje je u doba 17. i u prvoj polovici 18. stolje─ça u kojem dominira franjeva─Źka knji┼żevnost Bosne Srebrene koja dr┼żi na okupu podru─Źje Slavonije, Bosne, Huma i Dalmacije na kojim se prostorima i prostirala ta franjeva─Źka provincija. Ta okupljenost po okomici od Jadranskog mora do Budima okuplja sve štokavske Hrvate što ─çe imati presudnu ulogu u formiranju hrvatskog standardnog jezika. Vrijeme 17. i 18. stolje─ça, zapravo vrijeme protureformacije (katoli─Źke obnove) kad se Vatikan vrlo pragmati─Źno odnosio prema širenju vjere i obrazovanja koriste─çi i narodni jezik bit ─çe va┼żno i za Hrvate kao katoli─Źki narod. Pored ostalih zasluga formirat ─çe se Akademija hrvatskog jezika ve─ç 1595. godine, ─Źija je zada─ça izdavanje ud┼żbenika na hrvatskom jeziku i organiziranje nastave koju ─çe izvoditi nastavnici poznavatelji hrvatskog jezika, ne samo za Hrvate nego i za strance. S takvom zada─çom nastaje i Kaši─çeva gramatika Institutionum linguae illyricae libri duo1604. godine, a kasnije i njegov rje─Źnik i druga djela u kojima on jezik tih dijela naziva bosanskim, što zapravo predstavlja njegov izbor štokavskoga naddijalekta kao temelja hrvatskog jezika. Otvaraju se i Isusova─Źke humanisti─Źke škole u Hrvatskoj, a Vatikan posredstvom Dru┼żbe Isusove skrbi i nadzire uporabu hrvatskoga jezika u školama. Posebno su va┼żni „papinski dekreti“ iz 1622./23. kojim se osniva Katedra za ilirski jezik, izri─Źito po nalogu papa Grgura XV. i Urbana VIII., a kada hrvatski jezik ulazi u uporabu u cijeloj Europi me─Ĺu šest slu┼żbenih jezika, o ─Źemu posljednjih desetlje─ça pišu povjesni─Źari jezika i kulture, posebice dr. Stjepan Krasi─ç.

    Krajem 18. i po─Źetkom 19. stolje─ça ─Źetvrto je razdoblje u kojemu ─çe se pojaviti novoštokavština ikavsko-ijekavskog tipa uskoro i kao dominantan oblik jezika, a ─Źime po─Źinje proces cjelovitije standardizacije. Dvadesetih godina 19. stolje─ça otpo─Źinje preporodno-ilirsko razdoblje vo─Ĺeno Gajevim konceptom koje ─çe i─çi u nastojanju daljnjeg jezi─Źnog ujedna─Źavanja. Na┼żalost, unato─Ź djelovanja svih hrvatskih filoloških škola 19. stolje─ça ipak ─çe prevladati hrvatski vukovci svjedo─Źe─çi jezi─Źni unitarizam velikosrpskoga okusa.

    Dvadeseto stolje─çe u vrijeme i prve i druge Jugoslavije nastavit ─çe praksu jezi─Źne unitarizacije na štetu razvoja hrvatskoga knji┼żevnog jezika, smatra Musa. Premda je u posljednjoj Jugoslaviji, nakon AVNOJ-a, odobrena slu┼żbena uporaba ─Źetiri jezika (srpski, hrvatski, slovenski, makedonski) ubrzo ─çe Novosadski dogovor iz 1954. naglasiti kako je „narodni jezik Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik“. Ta mu─Źna prisila, veli profesor, zapravo nije nikada prihva─çena od znatna broja hrvatskih pisaca što je osobito posvjedo─Źila Deklaracija o nazivu i polo┼żaju hrvatskog knji┼żevnog jezika iz 1967. godine polu─Źivši izniman prinos daljem razvoju hrvatskoga jezika.

    „Danas je Ustavom i zakonom riješeno statusno pitanje i hrvatskoga jezika, ali njegovo stvarno stanje u Bosni i Hercegovini nije u povoljnoj situaciji. Premda se vjeruje u zakonska rješenja, ─Źudnovate ideje, posebice oblici jezi─Źne unitarizacije nesmiljeno udaraju na slu┼żbenu uporabu hrvatskoga jezika. Stoga Bosna i Hercegovina kao višenacionalna zajednica triju konstitutivnih naroda i triju ravnopravnih jezika treba i u zakonskoj regulativi i u jezi─Źnoj teoriji i praksi, na svim razinama, ─Źuvati nacionalne i duhovne te─Źevine brane─çi se od svih unitaristi─Źkih tendencija zbog kojih bi sve strane pa i dr┼żava bile na gubitku“, zaklju─Źio je profesor Musa.

     
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    PRETHODNE NOVOSTI
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 91-92/2017