• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • Nove knjige Vlatka Maji─ça
    Ponedjeljak, 26. lipnja 2017. | ─Źitanja: 185 | Kategorija: Novosti
     

     Vlatko Maji─ç, Obeš─Źaš─çiva─Ź, Znanstvena knji┼żnica – Matica hrvatska, Zadar – Pag, 2017.

    Vrijeme oko nas je prematerijalizirano i odnosi su u svijetu prepolitizirani, ka┼że Vlatko Maji─ç, tamo negdje oko sredine knjige, pokušavaju─çi kriknuti da treba druk─Źije. Pa onda nastavlja da je sve puno buke, dinamike, tehnike i svakojake trke što nimalo ne pridonosi brizi za jezik, misao i knjigu. A za one koji ga dovoljno ne poznaju pri kraju ka┼że da mu je svijet jednostavan i lijep. ─îisti Mediteran, Hercegovina i Dalmacija, sunce, kamen, rijeka u polju i jablani kraj nje. Tu se brusi jezik, igra s njim, voli svoje i uranja time u voljenje drugoga kraj sebe.

    Dotaknusmo se mrvicu pjesnikovih ozna─Źnica, da, Maji─ç je pjesnik, kako bismo tako shvatili što je zapravo uradio s ovim svojim novim djelom. Ono nije tipi─Źno, zaljuljao je malo više jezik, kako voli re─çi. Skupio je razli─Źite silnice svoga djelovanja i izlo┼żio ih pred nas. A kroz sve se provla─Źi spomenuta pjesni─Źka nit. Njome tka odgovorno tkanje koje mo┼że odoljeti naletima raznoraznih vjetrova.

    Za oko mi je zapela jedna misao, koja zapravo nije njegova, nego on o njoj govori. Ocjenjuju─çi CD Glazbena kutija 3 donosi rije─Źi dje─Źaka zaigrana na morskoj pla┼żi: »Sre─ça je... kada valovi zapljuskuju obalu, a ne razruše moj dvorac od pijeska«. Tako nekako i Maji─ç do┼żivljuje svoju brigu oko jezika. Zna za sve protivštine, ali on gradi svoj dvorac od pijeska. Radi to i s djecom koju pou─Źava kreativnom pisanju. I nerijetko mu se ─Źini da ih krivo ocjenjujemo. Tako su zrela i odgovorno zaigrana. O─Źito im se ima smisla posvetiti i pripremiti ih za naše dostojne nasljednike. To, pak, sa sobom povla─Źi, da smo mi na svome mjestu. Mo┼żda.

    Kroz Maji─çeve re─Źenice titra duša tipi─Źnog ju┼żnohrvatskog mjesta, s ove ili one strane granice, svejedno, ništa ta ljudska odredba ne zna─Źi. Ono ┼żivi svojim uobi─Źajenim ┼żivotom ulijevaju─çi se u budu─çnost. Pohode ga i tako teške stvari kao što je rat. Domovinski. I kao da mu to nije dosta, preplave ga izbjeglice, i druge vjere i druge nacije. Primi ih otvorena srca. Ali nije sve tako jednostavno. Doma─çi ┼żive skromno, pridošlima netko poma┼że šakom i kapom. Stvara se nejednakost kao u hudo jugokomunisti─Źko vrijeme. Ljudi se prisje─çaju što je nekada bilo i kamo bi nas sve ovo moglo odvesti.

    Ne skre─çe ovime pisac u politi─Źarenje, on samo opa┼ża svijet oko sebe boje─çi se da ne bismo obeš─Źastili svoj hod kuglom zemaljskom u ova burovita vremena. Ne smijemo biti poput one košarkaške zvijezde iz romana kojeg prikazuje. Bog ga nadario, umislio se i zaglibio. A nama je bdjeti poput Matije Divkovi─ça u pjesmi Nikole Mili─çevi─ça donesene uz napis o Danima hrvatskog jezika. Bije ga bura u splitskoj luci dok je na putu prema Mletcima da tiska knjige za svoj ubog i nepismen hrvatski narod, tamo u srcu Bosne.

    Isprepleteni su u ovom djelu ne samo knji┼żevni i publicisti─Źki slojevi, ve─ç i slojevi od─Źitavanja našega postojanja. Tu smo gdje nas je Bog stavio i daj u─Źinimo sve da prodremo u sr┼ż toga našega postojanja. A preko ─Źega bi drugo pisac nego preko jezika. Zaigrao se tako Maji─ç, ali ne toliko da ne bismo mogli odgonetnuti o ─Źemu on to zapravo govori. ide/ knjiga/ kao i mi danas/ uz jake mjere sigurnosti// samo/ zvjezdano nebo nema vrijeme/ svjetlost traje/ u nama (Hoda─Ź) Koliko li je samo putovati tom hoda─Źu da proputuje sve krajeve kojima mu je proputovati? Nastavak je to sage koja ─çe nas na kraju pretvoriti u samu tu svjetlost.

    Ne smijemo pro─çi pokraj jedne pjesme koja se zove Mater. I/ neka/ cili/ svit/ nemam/ a/ samo/ ovo/ metar/ i po/ matere/ nek/ imam Malo šaljivo, ali poga─Ĺa u sr┼ż. Vezani smo za podneblje u kojem smo ro─Ĺeni, vezani smo za zemlju koju nastanjavamo. Izra┼żava to Maji─ç kroz svoje donesene pjesme, kušaju─çi se izraziti i kroz njihov razli─Źit oblik. Shva─çamo li da pjesma nije samo poredak rije─Źi, slobodniji ili vezaniji, nego oblik, ┼żivo bi─çe zaigrano u svojoj nutrini? Ostaje to i onda kada je namjeravamo spojiti s glazbom da te─Źe našim domovima i putovima suvremenim tehni─Źkim dostignu─çima ili kroz grla naših pjeva─Źa negdje u konobi, na trgu...

    Ako ─Źitatelji ne budu u ovoj knjizi tra┼żili uobi─Źajeni govor, ako se prepuste igri rije─Źi, shvatit ─çe što je pisac zapravo htio poru─Źiti. U drugom slu─Źaju ostat ─çe uskra─çeni za topao, pitak, knji┼żevno-domoljubni izri─Źaj. Maji─ç je, istina, davno dokazao i svoju knji┼żevnu nadarenost i svoj osje─çaj za domovinu, ali vatru uvijek treba dr┼żati upaljenom da se ne ugasi i da se ne ohladimo. A on ju je baš dobro razbuktao. Neka mu je i nadalje s Bo┼żjim blagoslovom.

    Miljenko Stoji─ç

     

    Vlatko Maji─ç, Kad srce brodi/ Che navighi il cuore, Poetsko-grafi─Źka mapa, linorezi: Josip Martinko, prepjev na talijanski: Joja Ricov; Znanstvena knji┼żnica Zadar 2. izmijenjeno izdanje 2017. 

    Zanimanje Maji─ça nije pak na rubu odnjegovanog krajolika: primorski krajolik par excellence, s povremenim ulascima u dubinu otoka, prikazuje osobnu i ljudsku povijest, naizmjence pjesnika i prostora. Otok je, dakle, signum, po─Źetna to─Źka, ali i ponovni dolazak: uvir/umir lutanja.

    U ovoj mediteranskoj klimi, prepoznatljivo dalmatinskoj, nisu stigmatizirani samo bura, jugo, galebovi i magarci, ne samo iz krša isto─Źne obale Jadraskoga mora, nego i iz oskoruše, janj─Źi─ça i sira / ukusan poznati paški sir - nepogrješiv! / jedri, plovi protiva vjetra, leti umom i srcem taj autenti─Źni pjesnik, hercegova─Źkog podneblja, hrvatski ukorijenjen, u o─Źajni─Źkoj trci ┼żudi svoju hrid da se skloni - silno otrgnut! - prosu─Ĺuju─çi u praznini svoju sudbinu ahasversku. (Joja Ricov,)

     
     
     
     
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 89-90/2017