• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • VINKO GRUBI┼áI─ć GOST KNJI┼ŻEVNE SRIJEDE
    Petak, 15. rujna 2017. | ─Źitanja: 215 | Kategorija: Novosti
     

     

    U Otvorenoj ─Źitaonici DHK HB, nakon ljetne stanke nastavljamo s knji┼żevnim susretima.
    U srijedu 20. rujna 2017. (u 12.00 sati u Otvorenoj ─Źitaonici Društva hrvatskih knji┼żevnika Herceg Bosne u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosa─Źe, Trg hrvatskih velikana bb) predstavljeno je knji┼żevno stvaralaštvo akademika prof. dr. Vinka Grubiši─ça. O knji┼żevnom djelu akademika Grubiši─ça govorio je prof. dr. Antun Lu─Źi─ç.
    Voditelj programa bio je knji┼żevnik Ivan Bakovi─ç.

     

    Vinko Grubiši─ç (1943.Posuški Gradac). U Zagrebu je studirao slavistiku, a diplomirao je u Fribourgu. Doktorirao je u Francuskoj, u Aix-en-Provenceu. Godine 1965. je otišao u emigraciju. U Kanadi je ┼żivio od 1975. godine, a od 1988. godine profesor je na prvoj Katedri hrvatskog jezika i kulture na Sveu─Źilištu Waterloo (u Kanadi) gdje je u statusu profesora emeritusa.


    Iz iznimno bogate biografije i bibliografije izdvajamo:
    Njegovo se ime spominje kao jedno od zna─Źajnijih jezikoslovnih imena u hrvatskomu iseljeništvu. Pisao je o hrvatskoj ─çirilici, zastupaju─çi tezu da je besmislena tvrdnja da se bosan─Źica razvila iz srpske minuskule na dvoru kralja Dragutina, kad su zasvjedo─Źeni tekstovi još od Huma─Źke plo─Źe, Povaljskoga praga ili listine kneza ─Éure Ka─Źi─ça koji vremenski prethode bilo ─Źemu na dvoru kralja Dragutina ili s njim nemaju nikakve veze. Od 2016. godine dopisni je ─Źlan HAZU.


    Pjesme su mu uvrštene u nekoliko uglednih antologija hrvatske lirike. Pisao je eseje i monografije iz podru─Źja teorije knji┼żevnosti, kroatistike i op─çeg jezikoslovlja. Sura─Ĺivao je u ─Źasopisima Jezik i Hrvatskoj reviji. Godine 1995. odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Antuna Radi─ça.

     

     

    Djela: Robotov poljubac, (zbirka pjesama), 1974.; O hrvatskom jeziku, 1975.; Grafija lapidarne hrvatske ─çirilice, 1978.; Tri drame (Prokrvavljena Brina, Legenda o Sv. Jurju i Spomenik), 1981.; Ne za─Źu─Ĺuju ─Źudesa, 1982.; Bibliography on the Croatian Language, 1983.; Bitarion, (pjesme), 1987.; Gregorijanske šutnje, (zbirka pjesama), 1989.; Hrvatska knji┼żevnost u egzilu, 1991.; Hrvatski jezik 1, 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasi─ç); Hrvatski jezik 2, 1999., (knjiga za školsku djecu izvan Hrvatske) (suautor Ljubo Krasi─ç).

    VALUTCI PRI─îINJANJA
    Olten, na obali rijeke Aare

    Za Rose-Marie

    O KAKO ovi valutci diskretno i ispovjedno
    Šap─çu nacike svjetla i nabacanih papira.
    Sve odmi─Źe. I mnoštvo se slijeva u jedno
    i mra─Źivanja se razmigoljila u zatomljivanju mira…

    Stišaji… O, veliki tamni sjaju! O plamena klonu─ça!
    Krasne reklame! Hoda─Źi rasprpali stavove. O nestabilno!
    Vrijeme u gradskim mile┼żima, gotovo svilno
    gledi kako se rijeka spli─çe u svjetlosna pru─ça.

    Šeta─Źi. Kao da su oblo┼żili lica ─Źinjenim stavom
    Šute neku drugu rijeku. Teku─çu i zaboravnu.
    ─îupkaju je polako polusnom i polujavom
    Pokorni─Źki preda se glede tra┼że─çi pokoju misao davnu.

    A reklame i dalje zvirkaju staniolnim bojam vokala.
    I svjetlost u preljevima bubri gradske smijuljk
    pa u razigri bezglasnih bakanala
    Plwšw peaivlno, šutke.e

    Na dnu mojih bojazni bu─çkaju ─Źudne nirvane
    … O rijeko, daj mi svojih meko─ça pa ─çu vjerovat u te
    I svaki put kad rije─Ź iz pomisli kane
    U─Źini mi se da reklame za ─Źasak ušute.

    I znam da su vanjštine krastave. Reklame su la┼żne toplice.
    Smla─Źene. La┼żne svrhe. Mokre. Profanirane.
    Iz njih proviruju nakane isplanirane
    I našminkano lice.

    Jedrine rijeke ustrajno i bri┼żno
    odnose brzace u svojemu tijeku
    I htjedo kliknut “Groblje“, „o vrijeme nestabilno,
    to nije rijeka, to ┼żivoti teku.

    Iz zbirke ROBOTOV POLJUBAC (1974)

     

    KOLATERALNE SMRTI

    I.

    Kolateralne smrti, kako se to lijepo iz sama naziva vidi,
    Dolaze uvijek sa strane, tu ┼żrtve
    Nemaju nikakve šanse. Ne mo┼że se sasvim govoriti
    Ni o njihovoj nedu┼żnosti
    Jer mrtvi su samo vidljiviji sastojak du┼żni─Źkog svijeta.
    A osim toga tko ih je zvao da se dogode
    Pred takvom gustinom mraka kakav zna
    Proviriti iz puš─Źane ili kakve druge ubojite cijevi.
    Nisu morali biti
    Na krivu mjestu.
    Kao što se nisu morali ni roditi u pogrješnoj zemlji
    Zar nije bilo dosta mjesta u zemljama
    Razmjerno ─Źistih ra─Źuna.
    Na koncu konaca, mogli su negdje buljiti
    U televizor i ─Źuditi se
    Što se to sve tako strašno tim dalekim
    Drugima
    Tim nepoznatim njima
    Doga─Ĺa.
    Zašto se ne pridru┼że bar onim sretnicima
    Koji sasvim znala─Źki idu za zvijezdom
    Koja i ne mora biti njihova
    A usput
    Mo┼żda na nekom rukavcu autoputa
    Nai─Ĺe i kakva polovnija ljubav,
    Ili kakva druga sasvim prihvatljiva takotost.


    II.

    Kolateralne smrti obi─Źno nemaju sve─Źane pogrebe.
    Njihov se mrtva─Źki sanduk rijetko kad otvara
    A da i ne govorimo o kakvu prekrivanju zastavom.
    Svrha njihove smrti nije bila isplanirana,
    Ona se dogodila ve─çinom nepa┼żnjom ili kakvu ugonu straha u kosti.
    Takve se kolateralne smrti ne ─çe mo─çi otkloniti
    Sve dok je svijet pun onih koji se uop─çe ne raspituju
    Za uzvišenije razloge ┼żivota. Onima koje zateknu kolateralne smrti
    Malo koji bli┼żnji i do─Ĺe na sprovod,
    Koji se isplanira
    Uglavnom za predve─Źerje. Koga se ti─Źu
    Njihovi nedosanjani snovi, tko se uop─çe raspituje
    Kakva im bijahu ─Źu─Ĺenja pred rasapom jesenskih boja
    Jesu li se veselili šaptajima ljetnih sljubitaka
    Kiše s ispucalom zemljom
    Magla koje se no─çu znadijahu došuljati do sama prozora.
    Takve se smrti ni u molitvama ─Źesto ne spominju
    Mislim ─Źak ni ono u društvu s kugom, gladi i ratom,
    U školama se one prešu─çuju. Zapravo
    Potpuno je nejasno u što bi one uop─çe i mogle biti ura─Źunate.


    III.

    Kolateralne smrti ne bi bilo teško izgovoriti
    Kad bi taj izgovor imao smisla,
    Kad ne bi bio tako daleko od staza samih središta
    Tu se ─Źak nema komu re─çi ni ono glotno “... so sorry...”
    Miris bombovine, puškovine, topovine, jednom rije─Źju
    Smrt tu nije ni imala vremena isprsiti se pred nekim
    Pokazati cerekavo lice puno prednosti. Smrt se tu sasvim naravno
    Mora osje─çati prevarenom jer nije imala vremena ispru┼żiti koštunjave prste.
    Tu je njen nedolazak mrzovoljan
    I uglavnom neredovit.


    IV.

    U kolateralnim smrtima sve se nastoji
    ─îim prije zaboraviti.
    Tek kad se ljudi vra─çaju sa sprovoda,
    Pa kada dublje u no─ç za─Ĺu, pomisle
    Kako je jedina preostala zraka razgovjeti
    Pomisao da je sve ipak dobro prošlo,
    Jer, ne daj Bo┼że, ja... baš taj koji je bio,
    Mogao sam biti tamo
    Jer kriva mjesta su tako raznolika
    I posvuda oblo┼żena podmuklim zatišjima.


    Iz zbirke STAZAMA SAMIH SREDIŠTA (2005)

     

    PUTNI─îE
    Nemoj nikad uzimati ste─çak kao po─Źivalo
    sjedni na golu zemlju nasuprot njemu
    ne gledaju─çi ga shva─çaj da ste ipak jedno,
    iste suprotnosti vremenu, otpo─Źete
    jedno─çe, obrub
    kamena i bivšnika. Putni─Źe,
    produ┼żi nadaju─çi se da ─çeš prona─çi
    nadilazja rubova, vitkost
    svojih snova tu na plemenitoj
    na baš─çini na jedinoj. Ne zaboravi
    da tvoj slut mo┼że biti potpun otkup zagonetke.
    Putni─Źe,
    budi dobar svakom bivšniku. Odupiri se
    nasrtima mjese─Źeve podlosti, ina─Źe ─çe
    Lunine meko─çe
    u─çi pod zemljane pomake i skrutnuti
    Tvoje rasute nalike.

    Iz zbirke GREGORIJANSK ŠUTNJE (1995)
     

     

    SAMO HRVATSKA

    SAMO HRVATSKA
    Zemlja te┼żaka i vojnika
    Hrvatska
    zgusnutih tmina nad morem
    skrivenih zora
    u šumama
    u kojima se
    sjene presvla─Źe
    Samo
    zemlja mojih razorina i odiljanja
    Nikada ne staje u jednu rije─Ź:
    u njoj je previše doga─Ĺanja
    ona je topla i grka kao suza
    Uvijek je ime uvijek ispra─çaj
    Hrvatska samo
    Samo Ona
    Zov
    Povratniku
    Ve─ça od me─Ĺusobnosti imena i šutnje
    Hrvatska samo
    Prevelika
    za jednu rije─Ź.

    Iz zbirke BITARION (1987)

     

     

     

     

     

     
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    PRETHODNE NOVOSTI
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 91-92/2017