U utorak 31. listopada 2017. (u 12.00 sati u Otvorenoj čitaonici Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače, predstavljeno je književno stvaralaštvo pjesnika Vlatka Majića. O književnom djelu govorio je književnik fra Miljenko Mića Stojić i voditelj tribine, književnik Ivan Baković.
Kroz Majićeve rečenice titra duša tipičnog južnohrvatskog mjesta, s ove ili one strane granice, svejedno, ništa ta ljudska odredba ne znači. Ono živi svojim uobičajenim životom ulijevajući se u budućnost. Pohode ga i tako teške stvari kao što je rat. Domovinski. I kao da mu to nije dosta, preplave ga izbjeglice, i druge vjere i druge nacije. Primi ih otvorena srca. Ali nije sve tako jednostavno. Domaći žive skromno, pridošlima netko pomaže šakom i kapom. Stvara se nejednakost kao u hudo jugokomunističko vrijeme. Ljudi se prisjećaju što je nekada bilo i kamo bi nas sve ovo moglo odvesti.
Ne skreće ovime pisac u političarenje, on samo opaža svijet oko sebe bojeći se da ne bismo obeščastili svoj hod kuglom zemaljskom u ova burovita vremena. Ne smijemo biti poput one košarkaške zvijezde iz romana kojeg prikazuje. Bog ga nadario, umislio se i zaglibio. A nama je bdjeti poput Matije Divkovića u pjesmi Nikole Milićevića donesene uz napis o Danima hrvatskog jezika. Bije ga bura u splitskoj luci dok je na putu prema Mletcima da tiska knjige za svoj ubog i nepismen hrvaatski narod, tamo u srcu Bosne.
Majić je, istina, davno dokazao i svoju književnu nadarenost i svoj osjećaj za domovinu, ali vatru uvijek treba držati upaljenom da se ne ugasi i da se ne ohladimo. A on ju je baš dobro razbuktao. Neka mu je i nadalje s Božjim blagoslovom. (Miljenko Stojić)
Vlatko MAJIĆ (Vitina kod Ljubuškog, 1956. ), književnik i profesor književnosti. Živi i radi u Zadru i Pagu. Piše poeziju, prozu, igrokaze i književne kritike. Pjesme su mu prevođene na talijanski, engleski, njemački, francuski i slovenski jezik. Nagrađivan za poeziju i prozu, te je zastupljen u čitankama i antologijama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Član je Društva hrvatskih književnika.
Objavio sljedeće knjige:
- Glazba češlja, pjesme, Svjetlost, Sarajevo, 1982.,republička nagrada na Trebinjskim večerima poezije, 1982.
- Pjevač pod zemljom, pjesme, RKND, Rijeka, 1987.,godišnja nagrada RKND
- Kairos, pjesme, Školske novine, Zagreb, 1989.
-Jezičak, pjesme, RKND, Rijeka, 1991.
-- Najviše je plave boje, pjesme za djecu, Naša djeca, Zagreb, 1992.
- Kad srce brodi/Che navighi il cuore, pj.-graf. mapa s ak. slikarom Josipom Martinkom, Zagreb, 1992., nagrada Alpe-Adria, Treviso, 1993.
- Vrijeme soli, pjesme/proza, Ognjište, Senj, 1996.
- Krila nad vodom, pjesme, Gradska knjižnica, Zadar, 2006.
Obeščašćivač, Znanstvena knjižnica – Matica hrvatska, Zadar – Pag , 2017.
HERCEGOVINA
Koliko vode s kamena
toliko kamena bez vode
Koliko izvora od gora
toliko ponora put mora
Koliko slapova do umca
toliko srid jablana sunca
Koliko suza u divojaka
toliko i neba u momaka
Koliko greblja i oltara
toliko knjiga i pratara
Koliko boli i nevolja
toliko vire i uzdanja
Nigdi toliko
kamena i vode
oštra planina
meke doline
u njima loze
tvrd kamenjar
kadulja koze
Hercegovino, rode!
