• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • STANKO KRNJI─ć PREDSTAVIO PETU ZBIRKU PJESAMA
    Srijeda, 08. svibnja 2019. | ─Źitanja: 134 | Kategorija: Novosti
     


     "Sto i jedna mala pjesma" - sjajna utvrda u kojoj ljubav nalazi svoje zašti─çeno mjesto

    Stomatolog po odabiru i 'pjesnik po sudbini', Stanko Krnji─ç, predstavio je u hotelu Dubrovnik Palace svoju novu, ujedno i petu zbirku pjesama ”Sto i jedna mala pjesma”. Kroz promociju je kao moderator vodila i par pjesama pro─Źitala Nila Mili─Źi─ç Vukosavi─ç, a glazbeno je ve─Źer uveli─Źao Vedran Mezei.

     

    Predsjednik Društva hrvatskih knji┼żevnika Herceg-Bosna Ivan Sivri─ç kazao je na po─Źetku kako je ovo predstavljanje Krnji─çeve knjige ujedno predstavljanje i samog Društva kao sunakladnika. Ina─Źe, drugi sunakladnik knjige je Matica hrvatska – ogranak Podstrana. Sivri─ç je naglasio kako pjesnik nije iznevjerio svoje pjesni─Źko poslanje, a od ”popuštanja” su ga sprije─Źili ocjenjiva─Źi tako je prvi ─Źovjek DHK Herceg-Bosna zaklju─Źio kako nije bila greška biti sunakladnik ove knjige. Naveo je kako se svaka pjesma sastoji od pet redova, zajedno ─Źine prsten, ogrlicu, a ”znak su Krnji─çeve vjeridbe s poezijom”. Dodao je kako autori ve─ç sada sti┼żu raznorazna priznanja koja dokazuju da je tiskanje ove knjige bila ispravna odluka. Poru─Źio je kako je zbirka ”lijepa i iznimno dobra knjiga”.

     

    Recenzent knjige Antun Lu─Źi─ç rekao je kako pjesme jesu male te je povukao paralelu s bosanskohercegova─Źkim piscem Nikolom Šopom za kojeg se ka┼że da je "mali i veliki pjesnik", a u tom je kontekstu Lu─Źi─ç spomenuo i hrvatsku pjesnikinju Vesnu Parun. Za Lu─Źi─ça ”minornost” ne zna─Źi opre─Źnost, nego je Krnji─çeve pjesme opisao kao ”petoboj”.

     

    Drugi recenzent knjige, akademik Luko Paljetak kazao je kako mu je ”drago što je mogao biti iznutra i izvana ove knjige”.

    - Vrlo je va┼żno biti ponekad i van i unutra istovremeno – kao Bog, ali mi koji prosu─Ĺujemo nemamo tu poziciju i ne ┼żelimo je imati. Ovaj oblik poezije ima oblik prstena, ali glazbeno govore─çi to je oblik jednog lijepog rondoa gdje se po─Źetna tema ponovno vrati u završnom stihu, ali samo naizgled. To nikada nije isto. Grci su rekli da se ista noga dvaput ne mo┼że staviti u istu vodu. Dakle, dvaput ponovljeni stih u pjesmi koji je neka vrsta proto─Źnosti vode svaki put zna─Źi nešto drugo. Kad budete ─Źitali ovu knjigu, molim vas da se zamislite – da li i zašto je posljednji stih koji je jednak prvom uvijek druk─Źiji po zna─Źenju – ili dovršava pjesmu ili je na neki na─Źin opovrgava na stvarala─Źki na─Źin da bi otvorio prostor za sljede─çu pjesmu - kao što onaj jedan u stotki otvara prostor za neku vrstu nastavka. Zbirka ”Sto i jedna mala pjesma” zapravo je lanac, mahom ljubavnih pjesama. Budu─çi da ljubav, kako o tome svjedo─Źi Jacques Prévert ne podnosi lance, primjerenije je takav niz nazvati kolajnom kako bi to i kako je to u─Źinio Tin Ujevi─ç obra─çaju─çi se svojoj ljubljenoj ┼żeni s vjerom da ─çe ta kolajna dobiti pravu cijenu. Ne─çemo Stanka ovdje provocirati i pitati o ─Źiji se vrat on zajedno s ovom kolajnom misli obijesiti u najboljem smislu – i ostati ┼żiv naravno, šaljivo se zapitao akademik te nastavio:

     

    - Sve Krnji─çeve pjesme u ovom lancu, kolajni pisane su u prezentu. Zaljubljeni svoju ljubav, ─Źak i onda kada je ve─ç prošla, uvijek do┼żivljava kao prezent u kojemu se zadr┼żava svaki u njemu zna─Źajni trenutak te veze. (…) Ova zbirka jest svojevrsni ljubavni kanconijer. Ljubav je ─Źesto gluma i naših sjena u koje je ta ljubav udahnula ┼żivot da te sjene odigraju za nas predstavu, glumom otvore o─Źi, poka┼żu nam kakvi smo. Mo┼żda su sjene stvarna bi─ça, a mi smo samo varka?! Ove sjene nas vode u Platonovu špilju, konkretnije, naša su tijela kutije ─Źudne, skrivaju svašta, baš kao i ove pjesme koje su svojevrsne kutije stihova u koje treba sakriti ljubljenu, sa─Źuvati je od ljubavi i od sebe jer lirski subjekt ove zbirke kompleksan je subjekt. Nije on samo zubar! (smijeh) Nije ljubav jedina tema Stanka Krnji─ça u ovoj knjizi, govori on o zemlji, o Bogu jer oni su tako─Ĺer ljubav. Bog je ljubav ili ljubav je Bog. To nije ista izreka, mo┼żemo potrošiti ─Źitav simpozij na ovu premetaljku, ali ne─çemo to ve─Źeras raditi. Ova Krnji─çeva knjiga potaknula je ljubav udru┼żena s umije─çem zaustavljanja rije─Źi. Poezija je zapravo zaustavljanje rije─Źi. Neprestano govorimo rije─Źi, rije─Źi, rije─Źi - kao u onoj pjesmi ”Parole, Parole...” Ali, mnogi od nas ne znamo zaustaviti rije─Źi, zaustavi ih vrijeme, ali poezija na pravi na─Źin zaustavlja rije─Źi, prisiljava ih da u tom trenutku zna─Źe baš to ili da baš ne zna─Źe to što bi htjele zna─Źiti, nego da zna─Źe ono što ─çe zna─Źiti svakome u onom trenutku kada uspije prodrijeti u to zašto su se one zaustavile.

     

    - Stanko Krnji─ç to umije i to umije─çe je svladao vrlo brzo. Tako pred sobom imamo knjigu zrelu za višekratno ─Źitanje, knjigu onog nekog drugog koji govori i o nama koji smo, dakako, uvijek prvi. Premda, sve je podvala u ovom svijetu. Mo┼żda smo i mi jedno drugom to, mo┼żda je i ova knjiga podvala, ali umjetnik je uvijek 'pod-dva', on ┼żeli podvaliti nešto, prikazati nešto onakvim kakvo nije. Nama se uvijek ─Źini da sve jest, a zapravo nije. Mi upravo to što nije ┼żelimo prikazati kao ono što jest, zato nastaje umjetnost – i jesmo i nismo. U svakom slu─Źaju, ova knjiga je sjajna utvrda u kojoj i naša ljubav nalazi svoje zašti─çeno mjesto, ─Źvrsto baš kao i zemlja iz koje jesmo. Ljubav, pak kao i pjesme ove knjige, rekli smo da je svojevrsni krug, kraj jedne ljubavi uvijek je po─Źetak druge, a ona ─Źesto bijeg od prve. Pobje─çi ─çemo jednom od nas samih jer nismo zadovoljni sobom, oti─çi ─çemo nekom tko nam se više svi─Ĺa. Krnji─ç je svjestan kru┼żnosti svake potrage u kojoj, kad do─Ĺemo do kraja, na po─Źetke hrlimo, a onda opet tr─Źimo kraj da vidimo. I igru tu stalno kao strojevi ponavljamo, u trkama ljudskim, sebe izgubimo. Kad do─Ĺemo do kraja, na po─Źetke hrlimo. Nije slu─Źajno ova pjesma stavljena na kraj knjige kao 101. pjesma jer 101 je broj koji za zaokru┼żene cjeline otvara beskrajan prostor novih hrljenja, novih grljenja. Ona nas tako─Ĺer vra─ça na po─Źetak ove zbirke – pjesmi usredoto─Źenoj na samo jedan jedini dan, onaj kada je ljubljenu netko poljubio i tako bacio kamen─Źi─ç nemira i kristalizacije u ─Źašu ┼żivota, zaklju─Źio je Paljetak pro─Źitavši i sam nekoliko Krnji─çevih pjesama.

     

    Autor je na kraju zahvalio svima koji su ga došli podr┼żati i koji su sudjelovali u predstavljanju. Nije kriju sre─çu što publika prati i cijeni njegov pjesni─Źki rad, rad jedinog hrvatskog stomatologa koji je ─Źlan Društva hrvatskih knji┼żevnika!

     
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 97-98/2019