• NASLOVNICA
  • O NAMA
  • KNJIGE
  • ARHIV
    NOVOSTI
  • OSVIT - ─îASOPIS
    ZA KNJI┼ŻEVNOST
  • GODI┼áNJA
    IZVJE┼á─ćA
  • GODI┼áNJA
    NAGRADA
  • ─îLANOVI
  • IN MEMORIAM VESNI PARUN
    Utorak, 02. studenog 2010. | ─Źitanja: 2475 | Kategorija: Novosti
     

    IN MEMORIAM NAŠOJ ─îLANICI

     

    Vesna Parun

    (1922. – 2010.)

     

    Na starom groblju crkve sv. Stjepana u Grohotama na otoku Šolti 30. listopada pokopana je najve─ça hrvatska pjesnikinja Vesna Parun, koja je 25. listopada 2010. umrla u 89.-oj godini u Stubi─Źkim Toplicama. Nakon zagreba─Źkog Mirogoja, posljednji ispra─çaj uprili─Źen je i u Domu kulture u Grohotama, prepunom štovatelja Vesninih emotivnih i misaonih stihova ┼żednih ljubavi, istine i ljepote. Pjesnikinja, satiri─Źarka, prevoditeljica i slikarica Vesna Parun, autorica osamdesetak knjiga za sve naraštaje, ro─Ĺena 10. travnja 1922. na otoku Zlarinu, po vlastitoj ┼żelji odabrala je za svoje posljednje po─Źivalište obiteljsku grobnicu svoje majke Antice Mateljan na otoku Šolti, gdje je pjesnikinja pro┼żivjela dio svog djetinjstva. ─îelnici tog prelijepog dalmatinskog otoka odr┼żavali su veze s velikankom hrvatskog stiha, koja je prije tri godine dobila je i Nagradu op─çine Šolta.

                Najviše je stihova ispisala o ljubavi, koja joj je zemljovid duše. Gurana nemilim vjetrovima sudbine, Vesna je zaokru┼żila svoj usudni i knji┼żevni lijet jugoisto─Źnom Europom, mediteranski krug stihom, ta lirska ptica feniks, koja je nekoliko puta uzlijetala iz pepela slomljene ljubavi, svoja umorna krila sklopila je zauvijek na otoku Šolti, negdje na sredini izme─Ĺu Prvi─ça i Zlarina te Visa, na kojima je ┼żivjela svoje djetinjstvo.

                Pjesnicima je zavi─Źaj mnogo više od puke biografske ─Źinjenice. Uz pjesmu klape Šufit i Donjaci Martinci pri Bratovštini sv. Martina iz šoltanskog Donjeg Sela, na posljednjem ispra─çaju Vesne biranim su metaforama govorili predstavnici pjesnikinjina zavi─Źaja – šibenski gradona─Źelnik Ante ┼Żupanovi─ç, splitska dogradona─Źelnica An─Ĺelka Viskovi─ç i šoltanski na─Źelnik Nikola Ceci─ç Karuzi─ç, a Jakša Fiamengo uime Društva hrvatskih knji┼żevnika te Mladen Vukovi─ç uime  Društva hrvatskih knji┼żevnika Herceg Bosne iz Mostara. Nad otvorenim grobom Vesninu antologijsku pjesmu Kad bi se moglo otputovati kazivsao je nkjezin dugogodišnji prijatelj i pjesnik Branko Pejnovi─ç, ─Źiji je istoimeni dokumentarni film sniman prije petnaestak godina u Vodicama prikazivan tijekom komemorativnog skupa u šoltanskoj prijestolnici.

     

     

    OPROŠTAJ U GROHOTAMA

     

    Poštovana Vesna,

                u svojim si autobiografskim krhotinama kazala kako su tvoji potekli od obitelji Šušnji─ç iz Bosne, koji do─Ĺoše na Zlarin. Kada si prije 12 godina bila u hercegova─Źkim Grudama i Šimi─çevim Drinovcima, kojemu su posvetila i pjesmu Glasniji od stolje─ça, radosno si primljena u ─Źlanstvo Društva hrvatskih knji┼żevnika Herceg Bosne. Na┼żalost, bolni─Źki te krevet ubrzo odvojio od novih hodo─Źaš─ça zemlji humskoj, pa u ime kolega pjesnika iz DHK HB iz Mostara pola┼żem na tvoj odar tugu i ovu ru┼żu, ┼żal i pe─Źal što odlazi naša ─Źlanica i ponajve─ça hrvatska pjesnikinja, satiri─Źarka, prevoditeljica i slikarica. Još uvijek nespoznata, neponovljiva, neobi─Źna, svoja.

    Ne znam mnogo o pro┼żetosti poezije i matematike, ali u svojoj pjesmi naslovljenoj Vesna Parun i Tin Ujevi─ç, hrvatski pjesni─Źki bo┼żanski par ovogodišnji dobitnik Goranova vijenca veliki pjesnik Petar Gudelj, ro─Ĺen '33., zapisa i ovo o Vesni, koja je imala upravo 33 godine kada je veliki i vje─Źni Tin odhodio iz ove doline suza:

    Kad se Vesna 1922. ra─Ĺala na Zlarinu (kao Afrodita na Cipru), Tinu su bile trideset i tri godine: najljepša mu┼żevna dob. / Je li Tin u more, u jezik bacio sjeme (─Źuvena Tinova jutrenja kupanja u jeziku, u moru), je li se iz Tinova, kao Afrodita iz Uranova sjemena, rodila Vesna Parun? / Ako je Tin imotski i vrgorski hrast, ona je oto─Źka crna maslina. / … Tin je njezin animus, ona njegova anima. On ┼żedan ka­men na studencu, ona kamenica ulja.

    I doista, Vesna danas postaje lirski koralj vra─çen moru, eto te u grobu sa svojim djedom Antom Mateljanom Juki─çem, od kojega si baštinila snagu humora. Snivaj svoju crnu maslinu na ovom otoku sunca i plodnih maslina i mediteranskog raslinja.

                Sveti Jere, parce mihi,

                Dalmatincu je smij u psihi.

    Kazala si to u svojoj knjizi Smijeh od smrti ja─Źi. I evo danas, kada te dopala tvoja ┼żeljena maj─Źinska Šolta, koju su pohodili di─Źni Marul i Hektorovi─ç, budimo i mi vedri i ja─Źi od smrti, sretni što te iznjedri zlatni škoj Zlarin, i što te u vje─Źni smiraj prima otok ─Źiji je simbol mudra sova - ─çuvita, istodobno neizmjerno zahvalni za svaki darovani nam stih. Ali i kolajnu aforizama, jer si u jednom od brojnih mudroslovica zapisala duhovnu iskru: Kultura bez humora je kruh bez soli, humor bez satire je bunar bez vode. Ne znam ho─çe li nova hrvatska nagrada za satiru ponijeti tvoje ime, znam da se Grohote mogu grohotom nasmiješiti što im u svoje kamene grudi slije─çe poetski barun Parun, bo┼żica Perun, što od danas postaje hodo─Źasni─Źki toponim suvremene hrvatske knji┼żevnosti.

                Hvala ti naša Vesna, i duša ti se raja nau┼żivala.   

               Mladen Vukovi─ç

     Društvo hrvatskih knji┼żevnika Herceg Bosne Mostar

    Grohote, 30. 10. 2010.

      


    KAD BI SE MOGLO OTPUTOVATI

    Kad bi se moglo otputovati, kad bi se moglo sjesti na konja
    i oti─çi zauvijek, ili neku staru la─Ĺu
    prevariti da nas odvede iz grada,
    prijatelj bi ostavio prijatelja, mati bi ostavila djecu.
    Ku─çe bi se raspukle od suza onih koji ostaju
    planine bi zazelenile od pjesme onih koji odlaze.

    Pa ne znam s kime bih htjela iš─Źekati zoru
    sa onima koji pla─Źu, ili sa onima što pjevaju.
    Jer koji pla─Źu polako ─çe se utješiti
    a koji pjevaju umorit ─çe se pjesme.

    Ja nikad ne bih otputovala ni na konju ni na la─Ĺi
    jer su mi i onako ve─ç daleko svi koje htjedoh zadr┼żati blizu.
    Jer nemam od koga da bje┼żim. I zato jer se plašim povratka.

    Ali kad bi se moglo oti─çi zauvijek, i zaista oti─çi s pjesmom
    mislim da bih se rastajala dugo od mjesta na kojima sam plakala.
    I nikad ne bih zaboravila one koji su zbog mene, bar jednom
    bili malo radosni i praštali mi nasmiješeni.

     

     

    GLASNIJI OD STOLJE─ćA

     

                (A. B. Šimi─çu)

     

    Budno─çom zvijezda pjesnik stvori

    zavi─Źaj san

    za one koji srcem prepoznali zavi─Źaj nisu.

    On dade svoje o─Źi zori, da si─Ĺe u

    bezdan

    suncem neobasjan. I stoje─ç slijep na visu

    s kojega mo─çnici zemni tek sjen

    zemljinu vide,

    on zuri u ono što Bog je od smrtnika

    sakriti htio.

    I nijem, put zvijezda vi─Źe: zaustavih

    svoj tren

    snagom vje─Źnosti vaše. I za mnom

    moj zavi─Źaj ide.

     

    Grude, 18. studeni 1998. (pred zoru)

     

                                                    Vesna Parun

     

     

     
    Napisao/la: Mladen Vukovi─ç
     
    Komentari na ─Źlanak:
     
    Trenutno nema komentara.
     
    Napiši komentar:
     
    Vaše ime:
    (obvezno)
    E-mail:
    (obvezan)
    Komentar:
    Unesite rije─Ź "POTVRDA" za verifikaciju:
     
     
    PRETHODNE NOVOSTI
    ─îASOPIS OSVIT
    Najnovije izdanje ─Źasopisa OSVIT:
    OSVIT 95-96/2018